Hladno vrijeme koje nam pomalo dolazi nosi svoja veselja, a jedno od njih u Konavlima su maginje. Konavosko primorje već se naveliko crveni, onako kako su se prije mjesec-dva crvenjela Konavoska brda od drenjina. Po konavoskom primorju već su mnoga stabla puna žutih, narančastih i već crvenih maginja.
Maginjama nazivamo plodove stabla planike, a planika (lat. Arbutus unedo) je srednje visoko drvo ili grm iz porodice vrešnjača (Ericaceae), koji naraste do 10 metara u visinu, a u konavoskom primorju najčešće ne prelazi četiri metra. Listovi su kožasti i sjajni, šiljasti na oba kraja i po rubovima nazubljeni, a sjede na malenoj peteljci. Bogati grozdovi zelenkasto-bijelih cvjetova u obliku zvončića razvijaju se od listopada do prosinca. Iz njih se sljedeće godine razvijaju narančaste i crvene maginje, plodovi u obliku bradavičastih boba, promjera do 2 cm, čija je kora prekrivena šiljastim izraslinama.
Unutrašnjost je mesnata i sočna, a kako zri sve brašnastija i slađa jer su plodovi puni šećera i kiselina. Sazrijevaju ujesen, ali jako sporo, pa tako od cvjetova do plodova prođe čitava godina. Zato se u isto vrijeme na granama mogu naći zreli plodovi i novonastali cvjetovi, što je rijetkost u biljnom svijetu. Za razliku od ostalih šumskih plodova, maginje su neobično slatke, u sastavu im je 16 % šećera. Osim ostalih kiselina, prepune su vitamina C koji ostaje stabilan i u kuhanim marmeladama. Sjemenke su sitne, izdužene i smeđe boje.
Planike nalazimo uglavnom u mediteranskoj regiji. Zanimljivo je da živi i u jugozapadnoj Irskoj (poznato u šumi oko Killarneya), premda je nema u Britaniji i ostatku sjevera Europe. Irci su od nje proizvodili ugljen, a od manjih komada izrađivali ukrasne umetke za izradu namještaja jer je drvo izrazito crvenkaste boje. U Irskoj se uz ovo stablo ne vezuju nikakve folklorne ni mitološke priče, kao ni legende, a nema ni poznatih liječenja njome.
Na Mediteranu o planiki nalazimo puno više zanimljivosti, tu ne prolazi ispod radara kao kod Iraca, pa na primjer Španjolcima, osim što je na znakovlju nogometnog kluba Atletico Madrid, dio je simbola grada. Prizor medvjeda i planike glavni je znamen grada Madrida, pa tako i dio znakovlja. Ne postoji precizno objašnjenje što je uvjetovalo ovaj izbor, osim mogućeg iskupljenja medvjedima što se tromilijunski grad Madrid razvio na mjestu velikog staništa medvjeda, a tadašnje šume su bile pune planike koja se na španjolskom zove madroño. Današnji jedini medvjed koji jede maginje je onaj na najpoznatijem gradskom trgu Puerta del Sol.
Rimljani su planiku povezali s mnogim čarobnim moćima. Za njih je pak imala više apotropejsko nego medicinsko značenje. Vjerovalo se, između ostalog, da će donijeti sreću svakome tko pronađe grančicu na kojoj vise tri bobice. Podsjeća to na dječje konavosko traženje trešnji koje vise po tri na izbojku, za razliku od uobičajene dvije. Cvijeće maginja za njih je također simboliziralo sreću, a najviše se koristilo za pokojne jer se vjerovalo da osigurava sigurno putovanje dragim pokojnicima u sljedeći život. Stoga su, uz redovno plaćanje polaganjem novčića u grob za lađara rijeke Stiks, kitili nadzemni dio cvijećem planike prvih dana nakon ukopa.
Crveni plod planike favorizirale su Afrodita i kasnije Venera. S ovim, njima svetim plodom, pojačavali su osjećaje ljubavi i zahvalnosti te izazivali romantična svojstva koja izazivaju ljubav. Možda se to odnosi na euforična i energizirajuća svojstva koja proizlaze iz zrelih plodova. Svi smo bar jednom čuli da se zrelih maginja ne smijemo prejesti da se ne napijemo. Od viška zrelih plodova moguća je vrtoglavica, a nekima i pospanost. To potvrđuje i drugi dio latinskog imena koje je uvriježio Plinije za maginje Unedo (unum tantum edo), a koji je dugo bio važeće ime za ovu vrstu u značenju jedem samo jedan.
Planika se i kod nas i po cijeloj Dalmaciji koristi na različite načine. Za Konavljane je bila čak i izvor prihoda kad se od nje pekla maginjača, najjača poznata rakija u Konavlima. U sepete bi se bralo maginje, kao što bi se trgalo grožđe i gonilo u pecaru, odnosno rakijaču. Za pečenje rakije od maginja trebala je određena vještina da kotao ne zagori i tome nije svatko bio vješt. Od Vitaljine do Poljica ovo je bila važna djelatnost, a Vitajani su bili najpoznatiji po proizvodnji. Za svoju maginjaču imali su tržište, a naročito u Crnoj Gori.
Maginje su i spašavale od gladi, sušile su se i mljele za kruh. Miješalo se s brašnom tko je imao, a tko nije, pekao je od samih maginja. Ekonomski bolja vremena donijela su marmelade, kolače i ostale guste. U Konavlima se radila i kontonjata od maginja, a i likeri. Danas krijepi i daruje C vitaminom šetače i lovce po šumi. I baš kao što je Madridu simbol grada, nama je spomenik opstanka u siromašnim vremenima u konavoskom primorju. Maginjama se na svaki način premostila duga zima i zato im hvala.