U subotu, 22. listopada 2022. godine u Domu kulture u Cavtatu predstavljena je monografija Snimio Tomo Žanetić u izdanju Muzeja i galerija Konavala i pod uredničkom palicom Lidije Crnčević. Zbirka je to ratnih fotografija gospara Toma Žanetića, svojevrsni spomenik hrabrosti i časti okupiranom Cavtatu i Konavlima.
U njoj su fotografije, snimane tijekom 1991. godine, podijeljene u dva dijela. Prvi dio U okupiranom Cavtatu prikazuje ljude i događaje u Cavtatu za vrijeme okupacije. Okupljanja ljudi oko vijesti, namirnice, radova – uglavnom uvijek neka čekanja. U drugom dijelu koji se zove Spaljena djedovina prikazi su strašnih ratnih razaranja koja su počinjena po Konavlima. Sve te fotografije snimio je Tomo Žanetić koji je ostao u Cavtatu za vrijeme okupacije.
Tomislava Žanetića Domovinski je rat zatekao u 46. godini, u Cavtatu gdje je radio kao direktor Hotela Cavtat i živio sa svojom obitelji. Od samog početka rata Cavtat se napunio prognanicima iz Konavala, s minimalno osobnih stvari i s teškim bremenom neizvjesnosti. Smješteni po cavtatskim hotelima, ljudi su se okupljali oko pošte i broda koji je bio veza s Dubrovnikom, gdje su se čekale vijesti o najbližima. Mnoge obitelji su se tada razdvojile, a mnoge se više nisu ni sastavile.
Tomo Žanetić je, svjedočeći svemu jadu, odlučio snimati. Imao je svoj mali 135 mm Rollei 35 i nekoliko filmova na kojima je bilježio tadašnju stvarnost. Za vrijeme okupacije snimao je u tajnosti fotografije koje su svjedočile o zločinima i skrivao je svoj fotoaparat. Filmove je slao u grad u teglama s marmeladom kako bi ostatak Hrvatske znao što se stvarno događa na okupiranom području, a oni u Gradu, koji su primali filmove, skrivali su njegov identitet sve do kraja rata. Bio je prvi koji je zabilježio spaljene i razrušene Konavle 1991. godine.
Fotografije Tomislava Žanetića već smo imali prilike vidjeti kroz medije, u Muzeju domovinskog rata u Dubrovniku gdje se i čuvaju, a i na izložbi u cavtatskom domu prije nekoliko godina u realizaciji kustosice Helene Puhare, no tek sad su fotografije sakupljene u tiskano izdanje.
Tiskana izdanja važna su za muzeje, za ljude i događaje, jer su uvijek dostupna, jer komuniciraju s nama kad god želimo. Svatko može odnijeti dio baštine u svoj dom i vraćati mu se kad poželi. U ovoj monografiji riječ je o građi koja je više od dokumentacije, više od fotografije, više od autorskog djela.
Autor je na svojim fotografijama bilježio više od nesretnog trenutka, što su prepoznali i urednica izdanja Lidija Crnčević i grafički dizajner Zoran Đukić, što je vidljivo iz oblika i sadržaja monografije.
Gospođa Lidija Crnčević autorica je glavnog teksta kojim se uvodi u monografiju, koja donosi dio razgovora s autorom i kontekstualizira sam nastanak građe. Ostale tekstove potpisuju Varina Jurica Turk, ravnateljica Muzeja Domovinskog rata i Božo Lasić, načelnik Općine Konavle.
Gospođa Varina Jurica Turk autorica je teksta o ratnoj fotografiji koji prethodi dijelu o spaljenoj djedovini, drugom dijelu knjige koji prikazuje užas rata, štete koje je počinila okupatorska vojska paleći i uništavajući Konavle. Osvrnula se na važnost dokumentarne fotografije kao muzejske građe za specijalizirane povijesne muzeje ističući i važnost njihove dokumentarne, a i umjetničke vrijednosti.
Ovako uobličena zbirka ostaje nam i kao spomen na ta neželjena vremena i kao podsjetnik kolika je snaga jednog čovjeka koji djeluje ispravno.
Monografija je dostupna u Muzejima i galerijama Konavala.