Karneval u Epidauru – Za ljubav Cavtata

Uvijek prisutna Bukovčeva želja da stečeno znanje i iskustvo primijeni za napredak svoje domovine očitovala se i u njegovom preseljenju iz Pariza, gdje je proveo 16 godina, u Zagreb 1893. godine. Pišući te iste godine supruzi Jelici u Cavtat, ostavlja dojam da se konačno skrasio: Kako goć, čini mi se da je moja budućnost u Zagrebu, a nije daleko od Dubrovnika, tako isto i Cavtata, a naš jezik, naš narod, naša slava.

Iako je Bukovac u tih, svega šest godina provedenih u Zagrebu utjecao na uistinu tektonske promjene na umjetničkoj sceni, političke i društvene prilike uvjetovale su, a kako i sam kaže da je bilo spletaka, javnih ocrnjivanja i svega, samo ne umjetničkih razloga, njegov naprasiti odlazak iz Zagreba. I to usred priprema za prvu zajedničku izložbu Hrvatski salon koja se postavljala u novom izložbenom prostoru, u Umjetničkom paviljonu, koji je i podignut zahvaljujući Bukovčevim zagovaračkim aktivnostima.

Napušta tek sagrađenu velebnu kuću i atelje, i povlači se u Cavtat.

Bukovac će u Cavtatu živjeti i raditi sljedeće četiri godine. Kasnije će zapisati: Gorka je istina, ali treba da se istakne. Mnoge je naše ljude lomila i slomila – a i još uvijek lomi ova ista nevolja, a to je ono, što su sami Hrvati nazvali: – ‘hrvatski jal’.

Vjerojatno će to iskustvo biti presudno da Vlaho Bukovac kao zalog ljubavi i mira svojim sumještanima naslika Karneval u Epidauru. Ivanka Bukovac je u rukopisu Uspomene na mog oca, koji se čuva u Kući Bukovac, prenijela Bukovčeve riječi:
Citirat ću ovdje pasus iz dnevnika, kog je moj otac pisao svojoj mladoj supruzi, mojoj majci:
‘Kad se je odlučilo da se u Cavtatu stvori jedno društvo spojeno od dvaju, koja su prije postojala, doprinio sam mnogo da tako bude, i uspio sam. Te 1900 godine radovali smo se da se je stvorilo društvo Epidaurus gdje Hrvati i Srbi su bili ujedno i u ljubavi živjeli. Istom društvu za novu zgradu učinio sam ja nacrt i nadzirao da što bolje uspije, te smo tako dočekali ako i u malenome, imati u Cavtatu teatrin… Za da bi obavezao ljubav medju članovima tog društva odlučio sam da ću nakititi veliku dvoranu sa jednom veljom slikom, na kojoj ću predstaviti doba, u kome se najviše članovi zbližuju, a to u ‘Karnevalu’ / ‘Pokladno doba’. Kako pomislih, tako i učinih. Teško sam radio, ali opet za ljubav Cavtata hotio sam i to žrtvovati… Ova slika predstavlja kako se društvo Epidaurus zabavlja. Svak je tu maškaran, tamburaški zbor udara jedan komad za ples, a Ljubo Medini, koji je bio naš vođa – vlada. Zbor je od 16 osoba a medju njima ja.’

Uistinu, na ovoj velikoj kompoziciji (132,5 x 400 cm), Bukovca vidimo u lijevom uglu, okrenutog leđima, kako svira brač. Na sliku je smjestio i sedamdesetak sumještana raspoređenih po prostoriji, u ćakuli ili plesu. Negdje u zadnjem planu prepoznajemo suprugu Jelicu koja sjedi uza zid i razgovara s Marom Račić. Na slici su i Baltazar Bogišić, Aneta i Jozo Fagioni, Ivo Račić, dr. Bendoni, Ulderiko Kalačić.

Desno od Bukovca, kao član tamburaškog orkestra, njegov je nećak Ago koji će poginuti negdje na talijanskom bojištu u Prvom svjetskom ratu. Do Aga, također u orkestru, sjedi Marija Račić Banac koju će netom nakon što će rat završiti, 1918. godine pokositi španjolska gripa, a prijatelj Ivan Meštrović će joj na Roku izgraditi nebesko počivalište. Nevjerojatne su priče i sudbine mnogih aktera ove zabave, ovjekovječenih u trenutku veselja i sloge.

Rijedak je to grupni portret jednoga mjesta.

Rađen je suhom manirom i vrlo svijetlom paletom s karakterističnom smeđom konturnom linijom. U Cavtatu Bukovac sve više koristi suhu tehniku – rimsko platno, platno grublje strukture kredira specijalnom podlogom koja brzo upija boje i ne ostavlja sjaj, onemogućava njihovo miješanje i toniranje, što ostavlja vidljivim svaki potez kista tako da je površina gotovo vibrantna od mnoštva dugih i kraćih, izdvojenih poteza.

Za svaki portret Bukovac je napravio i skicu, u ulju ili olovci. Nekoliko takvih portreta, crteža, čuva se u zbirci Kuće Bukovac i svjedoče o izvanrednim Bukovčevim crtačkim sposobnostima.

Sudbina društva Epidaurus nije bila onakva kavu je Bukovac zazivao. Društvo se raspalo uz popratne razmirice. Bukovac je povukao poklon da slika ne bi slijedila sudbinu društva i neko je vrijeme bila izložena u ateljeu. Danas se slika nalazi u Zbirci Baltazara Bogišića i vrijedan je kulturno-povijesni otisak mjesta i njegovih stanovnika s praga 1901. godine.