Epidaur, ili po grčki Epidauros, starogrčki je grad u Argolidi smješten na sjeveroistočnoj obali Peloponeza. Grad je danas najpoznatiji po dobro očuvanom kazalištu koje je moglo primiti 14 000 gledatelja te po svetištu boga Asklepija (Eskulapa). Zbog Asklepija, imena grada, ali i konfiguracije terena, grčki se Epidaur često predstavlja kao preteča našeg cavtatskog Epidaura.
Epidaur je bio mali grad polis koji je svoju slavu stekao baš zbog toga što se profilirao u najpoznatije lječilište antičkog svijeta. Prema legendi, na planini Titthion iznad grada rodio se Apolonov sin, bog liječništva Asklepije te je stoga grad i postao poznat po njegovu svetištu. Blaga klima, bogatstvo prirodnih izvora vode, kao i mnoštvo samoniklog ljekovitog bilja, pripomogli su da još od 6. st. pr. Kr. Asklepije dobije svoje mjesto na karti. Kroz naredna 3 stoljeća svetištu je rasla popularnost pa je tako u 4. i 3. st. pr. Kr. doživjelo opsežnu izgradnju kompleksa, pri čemu je izgrađen novi Asklepijev hram, velika stoa, tolos, stadion i kazalište.
Svetište je bilo smješteno u šumovitoj nizini, okruženoj brežuljcima i izvorima pitke vode. Svi koji su ulazili u svetište prvo su morali proći proces pročišćenja vodom, a potom su mogli uživati u čarima koje je pružalo ovo pitoreskno mjesto za kontemplaciju i ozdravljenje. U kompleksu svetišta uz religijski su se dio nalazili i stadion i kazalište jer su fizički napor, ali i kulturno uzdizanje bili sastavni dio oporavka. Zanimljivo je da su pobornici Asklepijevog kulta kao bitnu stavku za poboljšanje zdravlja koristili san, tj. spavanje. Spavanje je predstavljalo određenu sponu između smrti i ponovnog rođenja te se vjerovalo da kroz san Asklepije prilazi pacijentu i čudotvorno ga ozdravlja. Tako je svetište imalo i kuću za prenoćište u kojoj su pacijenti dolazili isključivo prenoćiti unutar premisa svetišta.
Zahvaljujući natpisima pronađenim u svetištu, može se točno vidjeti kakve su se medicinske prakse prakticirale u svetištu. Tako iz natpisa Marka Julija Apelle, koji daje izraditi mramornu votivnu stelu oko 150. g. po. Kr. saznajemo da je patio od probavnih smetnji te zahvaljuje Asklepiju na ozdravljenju koje se sastojalo od: dijete bazirane na kruhu i siru s celerom i zelenom salatom. Također, morao je piti vodu s limunom, ali i mlijeko zaslađeno s medom. Kod kupki pročišćenja često je išao i na blatne terapijske kupke. Od vježbi je trčao, šetao i učio u knjižnici svetišta, no učenje je prouzrokovalo glavobolje, pa se ipak ostavio toga.
Manje je poznato da se u dijelu današnjeg grada Epidaura, udaljenog 8 km od svetišta i velikog kazališta, nalazi još jedno manje kazalište koje je otkriveno ranih 1970-ih godina. Kazalište je pronađeno u polju zasađenih stoljetnih maslina koje su pri otkopavanju kazališta preseljene. Naime, prema grčkom zakonu sva područja koja u sebi sadržavaju arheologiju postaju vlasništvo države te se otkopavanja vrše kada se za njih nabavi dostatna svota novca, a u međuvremenu stoje neotkopana. Vlasnici na kojima je bilo arheološko nalazište dobivaju zamjensku parcelu za istu. Tako šetajući poluotokom na kojem se nalazi malo kazalište, na sve se strane mogu vidjeti ostatci stupova, natpisa i drugog pokretnog arheološkog materijala, koji ipak čekaju nova i financijski bolja vremena, a do tada neometano stoje na svom prvotnom staništu.
Ipak, naš cavtatski Epidaur uz ovaj, grčki, veže se samo u imenu. Iako postoje teorije da je grčko kazalište u Cavtatu još uvijek tu, samo neotkriveno, u njemu do sada nisu otkriveni tragovi grčkog polisa. Jedino grčko što možemo pronaći su poneki keramički nalazi, dospjeli kao tragovi trgovine te sjećanje na kult Eskulapa koji se proširio na naše krajeve zahvaljujući prirodnom bogatstvu terena i ljekovitom samoniklom vrtu koji je prisutan u oba Epidaura.