STUP – konstruktivni arhitektonski element

Arheološki lokalitet Rat

Stup je samostojeći okomiti potporanj koji prenosi teret krovišta ili nadgrađa na čvrstu podlogu i omogućava veći stropom natkriveni prostor. Također, ako se nalaze na glavnim fasadama, stupovi dopuštaju veći ulaz svjetlosti u prostoriju, ali donose i potpuno novu estetiku eksterijeru građevina.

U povijest arhitekture taj konstruktivni element ulazi vrlo rano, još u neolitu, kao središnji oslonac krova u manjoj, jednostavnoj građevini, ali od brončanog doba, otprilike od 3. tisućljeća pr. Kr., stupove sofisticiranijih oblika nalazimo u egipatskoj, asirskoj i minojskoj civilizaciji.

Prvi hramovi arhajske Grčke bili su građeni od drva, a prijelaz prema novofavoriziranom materijalu, kamenu, dogodio se negdje u 8. stoljeću pr. Kr. Osnovne elemente grčke arhitekture poznajemo iz sakralne gradnje – hram sa svih strana okružen stupovima. Vrlo brzo doći će do raslojavanja u arhitektonskim redovima, uglavnom prema geografskim odrednicama. Klasične grčke arhitektonske redove preuzet će kasnije i rimska arhitektura. Među dorskim, jonskim i korintskim stilom Rimljani će, zbog veće dekorativnosti, birati jonski i korintski, a uvest će i kompozitni – kombinaciju dva posljednja reda.

Stup se, dakle, sastoji od tijela, koje može biti monolitne strukture ili spojeno od niza segmenata tzv. tambura, i kapitela. Uloga kapitela je da horizontalno opterećenje arhitrava, grede koja stoji na stupovima i nosi krovnu konstrukciju, odvodi u stup, te jednakomjerno raspoređivanje tereta na presjek stupa. Klasične arhitektonske redove najlakše ćemo prepoznati prema dekorativnoj ornamentici kapitela.

Ulomak kapitela
Arheološki lokalitet Rat

Na nekoliko ulomaka kapitela s arheološkog lokaliteta Rat možemo prepoznati listove akantusa, tipične dekoracije korintskih i kompozitnih kapitela.

U djelu Deset knjiga o arhitekturi Marka Vitruvija Poliona, arhitekta i pisca, iz 1. stoljeća pr. Kr., stoji: Spominje se kako je do izuma tog kapitela došlo ovako: djevojka u Korintu, dorasla za udaju oboli i umre. Nakon njezina pogreba dojkinja pokupi igračke kojim se ona za života igrala, složi ih u košaru, odnese do spomenika i stavi na njegov vrh. To pokrije tegulom da duže potraje na otvorenom mjestu. Košaru slučajno stavi na korijen akantusa. Međutim, korijen pritisnut teretom, u proljeće potjera naokolo lišće iz stabljika. Stabljike su rasle sa strane košare. Kako su bile pritisnute kutovima ploče, morale su se pod teretom savijati u vitice prema vanjskoj strani. Tada je Kalimah, koga su Atenjani zbog elegancije i profinjenosti u mramornom radu prozvali katatēksítehnos (umjetničko savršenstvo), prolazio pokraj spomenika. Kad je opazio košaru i oko nje nježno izrasle listove, bio je ushićen tim novim oblikom. Onda načini Korinćanima stupove prema tom modelu, odredi im proporcijske mjere i odatle izvede pravila za podizanje zgrada u korintskom stilu.

Osim ulomaka kapitela, na lokalitetu Rat imamo sačuvan i jedan veći ulomak stupa od prokoneškog mramora, kao i profilirani ulomak trabeacije koji upućuju na izrazitu monumentalnost tog arhitektonskog kompleksa.

Mauzolej obitelji Račić

Kakva je bila arhitektura Epidaura da se iščitati i posredno iz jednog epigrafskog spomenika. Izvjesni Pomponije Spatulus dao je sagraditi trijem između hramova od novaca koji je za tu priliku ostavio njegov otac. Gdje je bio taj trijem sa stupovima ne znamo, moguće negdje na Ratu.

Stupovi su čest element i u kasnijoj arhitekturi, naročito onoj vrtnoj. Šetnice renesansnih vrtova omeđene su stupovima koji nose konstrukciju odrine na koju bi se podigla vinova loza. Ipak, kad bismo birali najreprezentativniji i najmonumentalniji stup izbor bi, bez ikakve dvojbe, pao na karijatide portika Meštrovićevog Mauzoleja obitelji Račić.

Karijatide u obliku anđela prekriženih ruku, meditativnog izraza lica, dominiraju cavtatskim grobljem i usmjeravaju nas u svijet tišine i kontemplacije.