Ivan Meštrović i Cavtaćani

Ivan Meštrović zapisao je u knjizi Uspomene na političke ljude i događaje sljedeću crticu:

Došavši u Zagreb 1919. g. nastanio sam se u vili Miletić, u Jurjevskoj ulici. Sa sobom sam donio samo nekoliko nedovršenih stvari u drvu, koje sam sad završavao. Osim toga, počeo sam izrađivati osnovu za crkvicu na Cavtatu. Atmosfera mi se nije sviđala, ali sam bio čvrsto odlučio, da se u ništa ne miješam, nego da se posvetim samo svom umjetničkom poslu. Inače smo svi bili pod dojmom zbivanja i u brizi, kako će se stvari završiti s Talijanima i s Dalmacijom.

Otišao sam na nekoliko dana u Split, da se vidim s prijateljima i da, po mogućnosti, obiđem roditelje.

Poznato nam je da je Meštrović bio prijatelj s Božom Bancem i njegovom suprugom Marijom Račić. Također nam je poznato, da je upravo zahvaljujući tom poznanstvu i Marijinoj želji da joj Meštrović sagradi posljednje počivalište, nakon njene iznenadne i prerane smrti 1918. godine, Ivan Meštrović došao u Cavtat kako bi projektirao arhitektonsko i skulpturalno remek-djelo, Mauzolej obitelji Račić.

I nisu to jedini Cavtaćani s kojima je Meštrović prijateljevao. Već ranije, naravno, sreo je cavtatskog slikara Vlaha Bukovca. Mladi, tada dvadesetpetogodišnji Meštrović, posjetio je svog starijeg kolegu, slikara Bukovca, u njegovom praškom ateljeu početkom 1908. godine, na proputovanju prema Parizu.

Bukovac je tada naslikao mladića duže kose i prodornih očiju, a Meštrović će ostaviti ekspresivnu Bukovčevu bistu.

Taj susret zabilježit će i list Crvena Hrvatska:

Naš kipar Meštrović krenuo je u Paris, gdje će se zaustaviti dvije godine, da se naužije umjetnosti, koja nosi danas prvu riječ u svijetu. Na prolasku kroz Prag zaustavio se, vuklo ga srce k Bukovcu. Osam dana su umjetnici proboravili skupa, a ostavili su sebi na uspomenu umjetnike: Meštrović je izradio bustu Bukovčevu, a Bukovac sliku Meštrovićevu. Homerovi su junaci izmjenjivali oružje u znak prijateljstva i poštovanja. To je oružje onda nosilo pobjedu njihovu narodu. Vremena su se promjenila. Narodi se sada mjere po snazi uma i umjetnosti, a njihovi umjetnici razmjenuju umjetnine.

Vjerojatno je jedan od razloga Meštrovićevog posjeta bio upoznati Bukovca s inicijativom osnivanja udruženja dalmatinskih umjetnika koje će nazvati Medulić. Glavni motor društva bio je Emanuel Vidović, a glavni ideolog Meštrović. Bukovac će o tome u svojoj autobiografiji zapisati:

U Splitu osnovaše društvo ‘Medulić’. Počastiše me predsjedništvom, a i preko moje volje i radi udaljenosti odlučiše, da me E. Vidović zamjenjuje u poslu. Priredili smo izložbu u Splitu i to s velikim neočekivanim uspjehom.

A Vidović će, pak, pisati Meštroviću:

Glede osnivanja našeg društva gotova je stvar. Bukovac u početku nije htio pristati i uopće bio je hladan za stvar, ali kada sam mu kašnje prikazao svrhu bio je oduševljen. On je naime navodjao da je teško i da nema smisla išta takva napraviti kada smo svi odijeljeni i daleko jedan od drugoga.

Bukovac je u rujnu 1908. godine doputovao u Split kako bi izlagao na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi.

U Cavtatu Meštrović je zalazio u kuću Stefija Račića. U već spomenutoj knjizi Uspomene na političke ljude i događaje Meštrović će zapisati:

Za vrijeme nekog ručka kod Stefi Račića bila je prisutna i Račićeva punica, gospođa Đurđina Pašić, koja je kod kćeri boravila. Zatim je bio neki Račićev zet, sudac Rendić; Pašićevi kći, gospođa Pava Račić, starija joj sestra Dara, te neki mlađi Srbijanac ‘iz diplomacije’, te ja.

Tu je već Meštrovićev odnos prema Pašićima nešto drugačiji nego par godina ranije, kad je, s još jednim Cavtaćaninom, Franom Supilom, te s pravnikom Antom Trumbićem, osnivao Jugoslavenski odbor.

Ja i Supilo stanujemo u hotelu Madrid, blizu Victorija i Albert muzeja, zapisat će Meštrović.

Upravo će u tom muzeju 1915. godine Meštrović postaviti zapaženu izložbu, koja će se usjeći u pamćenje i maloj djevojčici Marguerite Yourcenar, budućoj Nobelovki, koja je te godine provela s roditeljima u izbjeglištvu u Londonu. Ti izrazito jaki i ekspresivni Meštrovićevi likovi, inspirirat će je desetljećima nakon toga, da jednu novelu svojih Orijentalnih priča posveti Kraljeviću Marku.

Na kraju, o svojoj cavtatskoj epizodi, Meštrović je zaključio:

Sa zidanjem crkvice u Cavtatu nisam zaradio ništa, jedva što sam izdatke za život pokrio dok sam radio, a ono što sam u inozemstvu bio zaradio, potrošio sam za kuću, zidanje ateljea, i tako dalje, a bilo je i promijenjano po nepovoljnom tečaju.

Simbolično, crteži Ivana Meštrovića bili su prva izložba otvorena 2004. godine u obnovljenom prostoru Kuće Bukovac, nakon što je za javnost bila zatvorena 14 godina.

Ivan Meštrović umro je 16. siječnja 1962. godine u američkoj državi Indiani.