Bukovčev portret Miha Klaića

Više je nego zanimljiva sudbina slike koja je nakon niza nedaća u prijelomnim trenucima naše ne tako davne povijesti konačno našla mjesto na zidu konavoske općinske institucije, kako je i oporučno zamišljeno. Uistinu, i portretirana osoba kao i osoba koja je portret izradila, a i sama slika, kao znakoviti nositelj ožiljaka stečenih u različitim ratnim okolnostima, onima Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, zaslužuju istaknuto mjesto.

Riječ je o portretu Miha Klaića kojega je u Zadru, kako stoji na signaturi, 1881. godine izradio Vlaho Bukovac. Sama Klaićeva poza, nonšalantno prekrižene ruke i izazivački pogled onog desnog, u kasnijim vandalizmima na sliku, preživjelog oka, govori da se radi o intrigantnoj ličnosti.

Miho Klaić rođen je u Dubrovniku, a njegov otac Petar u selu Popovići, za koje su sve kasnije generacije obitelji bile vezane i održavale bliske rodbinske kontakte. Miho Klaić pučku i srednju školu pohađa u Dubrovniku i Livornu, gdje seli zbog očeva posla, ali kraj gimnazije dočekuje opet u Dubrovniku. Studij arhitekture završava u Padovi, gdje stječe i doktorat. Godine 1854. u Beču polaže ispit osposobljenosti za profesora fizike i matematike. Od 1861. godine pa sve do smrti Miho Klaić je zastupnik u Dalmatinskom saboru, član Narodne stranke. Njegovi politički stavovi dobro su nam poznati. Uvelike je pridonio gospodarskom razvoju Dalmacije.

U vrijeme kad Bukovac portretira Klaića, 1881. godine, njegov zastupnički rad u Saboru usmjeren je na izgradnju novih bolnica jer stare nisu zadovoljavale ni kapacitetima ni opremom. U ime Zemaljskog odbora u Saboru predlaže sklapanje zajma za izgradnju i rekonstrukciju zdravstvenih institucija, što biva prihvaćeno i sljedećih godina grade se suvremene bolnice u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, a splitska se rekonstruira.

Časopis Slovinac od 1. kolovoza 1881. godine donosi vijest da je gospodin Vlaho Bukovac došao u domovinu na dva, tri mjeseca da se odmori. Slikar ni ovdje kod kuće ne dangubi nego radi i lijepo radi, stoji u objavi, te se tako nudi svakomu koji bi htio naručiti kakvu radnju uz vrlo umjerenu cijenu.

Bukovac tijekom svog tromjesečnog boravka zasigurno nije dangubio.  Ostavio je tridesetak (!) portreta. Uglavnom je riječ o reprezentativnim obiteljskim portretima, kao što su oni Boškovića, Opuića, De Giullija i Marića, ali i nešto intimnijim portretima rodbine i prijatelja te istaknutih dubrovačkih intelektualaca, među kojima su dva portreta naslikana, kako stoji na signaturi, u Zadru. Riječ je o portretu Gjura kneza Vojnovića, predsjednika Dalmatinskog sabora i Miha Klaića, zastupnika u tom saboru. Vojnovićev portret je izgubljen, a Klaićev je vrlo oštećen.

Miho Klaić stoji ispred tamne pozadine, karakteristične za portrete tog perioda, prekriženih ruku, u tamnom odijelu i bijeloj košulji. Bukovac je naslikao portret samouvjerenog i odlučnog čovjeka koji ima jasno zacrtanu misiju – jačanje hrvatske nacionalne misli, jedinstvo hrvatskih zemalja i gospodarski prosperitet Dalmacije.

Miho Klaić umire u Zadru 3. siječnja 1896. godine.
Mihov sin, Ljubo Klaić, kirurg splitske bolnice, oporučno ostavlja očev portret Općini cavtatskoj. Ljubo Klaić umro je 1935. godine, a kako saznajemo iz kataloga izložbe Zaboravljeni Bukovčev portret, splitski javni bilježnik Ivo Uglešić dostavlja sudu potvrdu da je slika 15. rujna 1936. godine predana Iliji Radoviću, ovlašteniku Općine Cavtat.

Sudbina slike dalje prati turbulentne povijesne prilike. Nakon što su se 1939. godine, uspostavom Banovine Hrvatske, ujedinile općine Cavtat i Gruda, a Gruda postala općinsko središte, iz Cavtata se inventar seli na Grudu, a s njime i Bukovčeva slika. Slika je u uredu na Grudi 1941. godine, kad je taj dio Konavala došao pod talijansku upravu. Sliku će tada, bajunetom i čizmama, oštetiti talijanski časnik. Ostat će otvoreno pitanje je li taj vojnik prepoznao Miha Klaića kao političara koji se ustrajno borio protiv talijanske autonomaške politike u Dalmaciji te zbog toga brutalno uništio sliku.

Svakako, 1952. godine oštećena slika nalazila se u župnom uredu na Grudi. Iste godine, u tako oštećenom stanju, izložena je na velikoj izložbi povodom tridesete obljetnice Bukovčeve smrti te je opet vraćena u župni ured. Tamo je dočekala Domovinski rat i nove devastacije. Oko 1996. godine Restauratorska radionica Dubrovnik na slici izvodi konzervatorsko-restauratorske radove. Poderotine su slijepljenje, slika je podstavljena novim platnom. Uništeni dijelovi slike nisu retuširani već su porezotine i oštećenja ostali vidljivi kao dodatni povijesni sloj koji slika nosi.

Od 2018. godine slika je izložena u općinskoj zgradi u Cavtatu.