Riječna kornjača

Riječna kornjača
Riječne kornjače
preuzeto: www.zastita-prirode-dnz.hr

U Hrvatskoj je zabilježeno šest vrsta kornjača, od kojih je samo jedna kopnena, a ostalih pet je vodenih – tri morske i dvije slatkovodne. Riječnu kornjaču, Mauremys rivulata, zanimljivo je, nalazimo samo na jugu Hrvatske, i to u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. S obzirom na to da obitava u mnogim mediteranskim krajevima, ovo je ujedno njeno najsjevernije i najzapadnije europsko stanište. Uz dvije lokve na području Majkova, posebno zaštićenog herpetološkog rezervata, riječnu kornjaču danas, uz još nekoliko primjeraka u Stonskome polju, u najvećem broju nalazimo u vodama Konavoskoga polja. To je ujedno i površinski najveće prirodno stanište riječne kornjače u Hrvatskoj.

Riječna kornjača obitava i u tekućim i u stajaćim vodama. Vrlo je plaha životinja, strogo zaštićena, a kod nas i ugrožena vrsta. Većinu vremena riječna kornjača provodi u vodi ili, prilikom sunčanja, u neposrednoj blizini vode. Budući da je riječ o ektotermnim životinjama, sunčanje im je neophodno.

Riječna kornjača
Rijeka Ljuta

Nije duža od 20 centimetara, cijeli oklop joj je čvrsto spojen, za razliku od oklopa barske kornjače. Prsti riječne kornjače pokretljivi su i spojeni opnama za plivanje. Imaju dug i tanak rep koji im kod plivanja služi kao timun. Odrasle kornjače su biljojedi, ali u mlađim danima vole pojest i vodozemce, gliste, male ribe, punoglavce, puževe, školjkaše, kao i ličinke kukaca.

Nekad rasprostranjena životinja danas je, najviše zbog intenzivne poljoprivrede i neprimjerenih zahvata na vodotocima, ugrožena vrsta. Betonizacijom korita jedan dio rijeke Konavočice, ali i vodovara, kao i brojnih konavoskih potoka, postao je nepogodno stanište, kako za riječne kornjače tako i za mnoge druge biljne i životinjske vrste.

Riječna kornjača
Konavosko polje, stanište riječne kornjače

Kornjači odgovara muljevito dno s puno vodene i obalne vegetacije koja im, osim za prehranu, služi i kao skrovište za mlade jedinke. Betonirano korito je mrtvo korito. Onemogućava razvoj biljnih vrsta, zakopavanje životinja u muljevito dno pa čak im onemogućava izlazak iz vode na kopno. Betonirano korito, pa i kamenom obloženo korito, nepovoljno je i za životinje koje žive izvan vode. U slučaju da upadnu u takav kanal, okomitih betoniranih stijenki, životinje ne mogu izaći van.

Betoniranje riječnih korita i potoka, osim što vizualno i fizički devastira prostor, uništava bioraznolikost i ima nesagledive posljedice za budućnost flore i faune u okruženju.

Riječna kornjača
Betonirano korito vodovara

Nastojanje da se u našem prostoru održi danas ugrožena vrsta riječne kornjače, ali u budućnosti i poveća njena populacija u prirodnom staništu, zahvaljujemo dugogodišnjim aktivnostima Hrvatskog herpetološkog društva Hyla, zagrebačkog Zoološkog vrta i Javne ustanove za zaštitu prirode Dubrovačko-neretvanske županije.

Društvo Hyla već nekoliko godina u sklopu svog projekta Istraživanje riječne kornjače Mauremys rivulata, boravi u Konavlima i provodi istraživanja. Zoološki vrt grada Zagreba također vrlo aktivno sudjeluje u zaštiti riječne kornjače.

Riječna kornjača
Riječna kornjača
preuzeto: www.hhdhyla.hr

Takvim istraživanjima prikupljaju se podatci o navikama i razmnožavanju ove vrste kornjače te se uzgajaju jedinke koje će se reintroducirati u prirodna staništa. Na konavoska riječna staništa u nekoliko posljednjih godina pušteno je više od 50 kornjača iz Zoološkog vrta.

Potrudimo se održati bioraznolikost Konavoskoga polja. Potrudimo se ne uništavati staništa biljnih i životinjskih vrsta koje s nama dijele prostor!