Jacques (Jakov) Pervititch

Kao mjesto rođenja Jacquesa Pervitića, iznimnog kartografa, umjetnika u izrađivanju umanjenih projekcija dijelova Zemljine sfere, stoje Močići. Taj se autor prvog modernog detaljnog plana Istanbula rodio 1877. godine u obitelji Petra Pervitića, pomorca, oženjenog za Mariju Guljelmović.

Pervitići su se još u 18. stoljeću iz Močića preselili u Cavtat, a 1880. godine Petar i Marija s troje djece, među kojima je i tada trogodišnji Jakov, sele u Istanbul, gdje im se rodilo još jedno dijete. Jakov se u Istanbulu prvo školovao u osnovnoj školi Saint Pierre, a srednje obrazovanje nastavlja također u francuskoj školi, Saint Joseph, gdje je maturirao 1895. godine. Pretpostavlja se da je Jacques Pervitić (Pervititch), s obzirom na kasnije zanimanje, završio neku visoku vojnu školu, budući da se tamo učila i kartografija, ali za to nema potvrde. Godine 1903. oženio se Francuskinjom Josephine Drossa te su imali troje djece.

Pervitić: Plan Istanbula
preuzeto: www.istanbulium.net

Svoju prvu kartu Jacques Pervitić objavit će 1922. godine za potrebe jednog turskog osiguravajućeg društva. Kad je 2003. godine veliki književnik i nobelovac Orhan Pamuk objavio knjigu sjećanja na djetinjstvo i svoj rodni grad Istanbul: grad, sjećanja u njoj se moglo pročitati:

Raskrilio bih pred sobom karte Bejoglua, Taksima, Džihangira i Galate, koje je izradio glasoviti hrvatski kartograf Pervitić, i krećući se njima ulicu po ulicu, zgradu po zgradu, utvrđivao bih maršrutu kojom bi morali proći moji junaci.

Uistinu, osim što su prava kartografska umjetnička djela, te karte neizostavan su alat za istraživanje istanbulske urbane povijesti. Izrađene su u velikom mjerilu i sadrže veliki broj detalja. Osim imena ulica, naznačena su i imena zgrada. Legende su razrađene do u tančine. Različite strukture zgrada obilježene su drugačijim bojama: drvene strukture označene su žutom, strukture od cigle, kamena i armiranog betona rozom a, na primjer, prizemlje od kamena i cigle s drvenom nadgradnjom žuto-rozom kombinacijom boja. Plavom bojom označeni su bazeni, cisterne, bunari, stakleni krovovi. Pervitić na legendama, uz boje, uvodi i slova koja služe dodatnim objašnjenjima. Tako se pomoću slova razaznaje je li negdje riječ o kamenim ili drvenim stepenicama, koji skladišni prostori imaju zapaljive konstrukcije i slično. Karte su uglavnom na francuskom jeziku (slova, kratice, legende).

Pervitić, Plan Istanbula, detalj
preuzeto: www.midafternoonmap.com

U bilježenju prostora Pervitić ide do nevjerojatnih detalja. Sekcija na kojoj crta zatvorenu voćnu tržnicu ima i naznaku smeća i zapaljivog otpada, ali vatrogasci, s obzirom na poziciju, mogu lako intervenirati. Na Pervitićevim topografskim kartama mogu se iščitati i grobna mjesta, ali i otvorena kina s pozicijom platna i biljetarnice, zatim razni nasadi, polja jagoda npr., pješčane plaže…

Kako je već rečeno, ove izuzetne katastarsko – topografske karte nastale su za osiguravajuće društvo Türkiye Sigortacılar Daire-i Merkeziyesi za koje je Pervitić angažiran od početka 20-ih godina 20. stoljeća. Prevencija od požara bila je gorući problem Istanbula druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Kako je nekoliko velikih požara poharalo čitave kvartove, pokrenule su se i inicijative za sprečavanjem rizika. Prvo su se pojavile britanske osiguravajuće tvrtke, a one su, posredno, utjecale i na razvoj lokalnih osiguravajućih društava.

Pervitić, Plan Taksima
preuzeto: archives.saltresearch.org

Na cijene osiguranja imovine od požara utjecali su mnogi čimbenici među kojima je i kvaliteta opskrbe vodom u pojedinim kvartovima, položaj zgrada, tip konstrukcije, širina ulica i tako dalje. Kako bi se točno odredile cjenovne stope, izrađene su katastarske karte Istanbula i Izmira 1904. godine. Za tu svrhu angažirana je britanska tvrtka, međutim, očekivani efekt je izostao. Karte nisu uzele u obzir područje s većinskom drvenom gradnjom, već su bile fokusirane uglavnom na poslovne zone.

Pervitićeve mape obuhvaćaju puno širi kontekst, kako teritorijalno tako i sadržajno. Sadrže 243 sekcije i dandanas su nezaobilazne u povijesnim pregledima Istanbula. Nastale su u razdoblju od 1922. do 1945. godine, kada Jakov Pervitić nenadano umire. Pokopan je na katoličkom groblju Feriköy Latin Katolik Mezarlığı, a njegov lik pada u zaborav. Međutim, zahvaljujući iznimnoj ostavštini kojom je zadužio Istanbul, u posljednje vrijeme sve više i više privlači pažnju turskih znanstvenika.