Sveta tri kralja

Vodokršte, Čilipi

Posljednji dan božićnog ciklusa je blagdan Bogojavljanja. U Katoličkoj Crkvi slavi se 6. siječnja, a poznatiji je kao blagdan Sveta tri kralja kojim se oživljava vrlo dobro poznata predaja o tri mudraca koji dolaze u Betlehem pokloniti se novorođenome Kralju, čije je rođenje navijestila zvijezda te ih dovela s istoka. Uz pohod trojice mudraca, svetkovinom Bogojavljanja zapadna liturgija spominju se i čuda u Kani Galilejskoj i Kristovog preobraženja, kao i Isusovog krštenja, unatoč tome što je potonje nakon Drugog vatikanskog sabora 1962. godine dobilo svoj zasebni spomendan.

Kao uspomena na Kristovo krštenje na rijeci Jordan, koje je u zapadnu Crkvu stiglo iz istočne u 4. stoljeću, na blagdan Bogojavljanja u crkvama se odvija obred krštenja, odnosno blagoslivljanja vode. U tradicijskoj kulturi sam blagdan se i naziva Vodokršće, a po konavoski Vodokršte i za sebe veže brojne narodne običaje među kojima se ističe upravo obred blagoslova vode i s njom povezane daljnje običajne radnje. Po blagoslovu Crkve voda postaje sakramental, a prema pučkim vjerovanjima postaje simbol života i snage, sa zaštitničkom funkcijom protiv zlih sila. Blagoslovljenu, ili kako je u Konavlima nazivaju, krštenu vodu vjernici su nosili kući i koristili je tijekom cijele godine za škropljenje ukućana, životinja, baština, stvari i pojava unutar brojnih običaja svakodnevnog i blagdanskog života.

Žive jaslice na Grudi

Blagoslov vode u tradicijskim Konavlima odvijao se u ceremonijalnom tonu. Prema pisanim izvorima saznajemo da je običaj bio obući jednog mladića u kuticu te bi on sklopljenih ruku nosio srebrni križ, a nazivalo ga se kumom vode. Pokraj njega bi druga dva mladića nosila upaljene svijeće te bi se sva trojica uputili kroz svečani prostor crkve pred žetke gdje bi zakrstili vodu, a svećenik bi ju potom blagoslovio. Nakon obreda blagoslova mještani su obavezno uzimali krštene vode za doma, a uzimali bi i svijeću koja je služila kao obrana od nevremena i grmljavine. Taj bi isti dan popodne ili predvečer domaćica ili domaćin krštenom vodom, koristeći grančicu masline ili lovorike škropili baštine uz riječi blagoslova.

Običaj blagoslova polja na Vodokršte je specifičan i po tome što se u krštenu vodu stavljao ugljen od badnjaka. Tako se uz vodu kao apotropejsko i očisno sredstvo, uopćeno rečeno koristila i vatra. Naime, na Vodokršte ili kako se nekoć govorilo na zadnji Božić, ponavljao se u ponešto modificiranom obliku običaj paljenja badnjaka, centralnog događaja Badnjeg dana, a ponegdje i Stare godine. U većini mjesta u Konavlima badnjak bi stajao do Vodokršta, kada bi ga domaćin prelio vinom i okadio tamjanom uz riječi blagoslova, ali ga ne bi korunavao zelenilom. Od njega bi odvojio sliške, to jest manje komade koje bi pustio da izgore do ugljena za krštenu vodu. Zatim bi se dio zapalio i pustio da tinja i izgori kroz narednih mjesec dana, a mali dio se nosio na blagoslov te bi se postavio u najstariju maslinu. U nekim dijelovima Konavala mali dio badnjaka bi se sačuvao da odstoji do sljedeće Badnje noći, a sve u vjerovanju u apotropejska svojstva i čudotvornu moć njegovih ostataka.

Žive jaslice na Grudi

Uz sve zaključne običaje božićnog skupa običaja koje Vodokršće donosi, tradicija pamti da je na taj dan započinjao i blagoslov kuća za razliku od danas kad započinje već po Božiću. Svećenik je u pratnji ministranata i starješine bratstava obilazio sva sela i sve kuće u njima te blagoslovom prizivao zaštitu od svih zala, kao što je i pozivao na zajedništvo unutar obitelji i međusobnu povezanost u vjeri. Popa bi obavezno do posljednje kuće pratila dječica koja su se po posljednji put darivala voćem i slasticama, ali i svetačkim sličicama.

Blagoslovom kuća i obitelji u pučkoj tradiciji završava folklorom najbogatiji godišnji ciklus običaja, božićni, ali i šire, zimski ciklus. Godina je prevaljena i dalje se kreće u svom unaprijed zapisanom ritmu određenom kalendarom, blagdanima, datumima, ne ostavljajući praznog mjesta narodnim običajima, vjerovanjima i ritualnim praksama. Vodokršte u narodnoj tradiciji donosi kraj jednog ciklusa, ali njime i započinje novi, prijelazni ciklus, poznat kao pokladni.


Fotografije su preuzete s Facebook-stranice Zavazda Konavle