Jedna od ključnih figura koja je svojim svestranim djelovanjem od početka 20. stoljeća do umirovljenja 1929. godine obilježila društveni život Konavala, a naročito Čilipa, bio je poznati čilipski učitelj Niko Skurić. Pedagoškim, prosvjetnim, kulturnim, političkim te gospodarskim radom i angažmanom uvelike je unaprijedio i oblikovao intelektualno ozračje opreznih i promjenama nesklonih Konavala.
Niko Skurić rodio se u Čilipima 8. listopada 1879. godine od majke Jele rođene Stolić i oca Nika. Osnovnu školu završio je u Čilipima, a maturirao je 1899. godine na Učiteljskoj školi u Zadru. Zatim je dvije godine službovao kao pripravnik u muškoj pučkoj školi u Dubrovniku i s obzirom da je već tada uživao glas dobrog i sposobnog učitelja ponuđeno mu je stalno zaposlenje u Dubrovniku. No, Skurić je, vođen svojim stavovima i željama, odbio ponudu i tražio premještaj u svoje rodno mjesto te 1901. godine započinje svoj učiteljski rad u staroj školi u Čilipima.
Uz redovitu nastavu opismenjivanja i širenja općeg znanja, Skurić je veliku pažnju pridavao podučavanju o raznim granama poljoprivrede, o preradi poljoprivrednih proizvoda i agrotehničkim mjerama. Shodno tome, radi učeničke prakse aktivirao je školski vrt i vinograd, podigao pčelinjak te sadio duhan, a učenici su se upoznali s brojnim inovacijama modernog poljodjelstva koje su bile nužne za napredak konavoske proizvodnje. Također, kako je i sam bio naročito muzikalan, podučavao je učenike i učenice pjevanju i folklornom plesu. Uz starinske, podučavao je i moderne plesove poput bečkog i engleskog valcera, ali i plesove iz drugih krajeva Hrvatske, naročito Hrvatskog Zagorja. U sklopu školskih aktivnosti organizirao je prigodne priredbe i poticao česte posjete učenika susjednim školama, gdje su njegovi đaci demonstrirali novostečena znanja u plesovima, pjevanju i sportovima. Za vrijeme njegovog učiteljevanja povećao se i broj učenika, a naročito učenica koje su počeli pohađati nastavu. Po završetku šestogodišnje osnovne škole mogli su pohađati i takozvanu nedjeljnu školu koju je Skurić vodio.
Ugled koji je Skurić uživao kao učitelj prenio se u širu zajednicu, na stanovnike Čilipa i izvanškolsku omladinu, kojoj je također ponudio iznimne prosvjetiteljske aktivnosti. Godine 1909. u Čilipima se osniva Pučki dom kao društvo za kulturno i prosvjetno okupljanje seljaka u čijem je vođenju sudjelovao Skurić. U sklopu djelovanja društva organizirao je sustavne poljodjelske tečajeve na koja su pozivani i kotarski agronomi s ciljem educiranja konavoskog seljaka o novim, efikasnijim metodama uzgoja i proizvodnje dobara, a priređivao je i brojna stručna predavanja o prosvjetnim i gospodarskim temama te je podučavao folklorne plesove. Osim toga, bio je jedan od voditelja sportskog društva za ciljanje u nišanu osnovanog 1911. godine, a 1912. godine osnovao je mjesnu knjižnicu i tamburaški zbor. Organizirao je brojne pjevačke, tamburaške, folklorne i kulturne priredbe s kojima su Čilipljani gostovali i u drugim konavoskim mjestima.
Učitelj Skurić sudjelovao je i u političkom životu kao zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru od 1910. do 1912. godine. Tada je intenzivno zastupao i propagirao svoje ideje koje se tiču poboljšanja uvjeta u školstvu i izobrazbi, kao i brojne druge prijedloge vezane uz teme važne za dubrovački kraj: unapređenje poljoprivrede, stočarstva i ribolova, investicijske radove, melioraciju polja, izgradnju željezničkih i cestovnih veza…, od kojih su mnogi i usvojeni. No, ubrzo su se počeli nazirati obrisi Prvog svjetskog rata koji je donio teška vremena i okolnosti te je, shodno tome, politički, kulturni i prosvjetni rad jenjavao.
Dvadesetih je godina učitelj Skurić s novim zanosom nastavio sa svojim školskim i izvanškolskim radom na korist lokalne zajednice. Organizirao je priredbe u Čilipima, obnovio tamburaški sastav, utjecao na formiranje folklornih skupina u drugim selima, unaprijedio tehnike pčelarenja u Konavlima te se i sam počeo u većoj mjeri baviti povrtlarstvom s naprednim sistemom natapanja povrća. Svoje poljoprivredne proizvode slao je na izložbe i sajmove gdje je dobio značajan broj diploma i nagrada. Mnoštvo Skurićevih ideja i planova ovaj put zaustavila je Šestojanuarska diktatura 1929. godine kad je krenulo sustavno zamjenjivanje učitelja iz dubrovačkog kotara učiteljima iz Srbije i Crne Gore. Tada je učitelj Niko Skurić umirovljen, iako je imao još entuzijazma za svoj životni poziv.
Iako je Skurićeva aktivnost u mirovini znatno opala, i dalje je usmjeravao konavoske seljake prema novim agrotehničkim mjerama u poljoprivredi, a sam se posvetio vinarstvu, ribanju i pisanju poezije. Svoju unutarnju potrebu za glazbom zadovoljio je svirajući orgulje u crkvi svetog Nikole u Čilipima i uvježbavanjem crkvenog zbora. Od Drugog svjetskog rata do svoje smrti 16. veljače 1953. godine Skurić je živio mirnim životom družeći se sa suprugom Anom i uskim krugom prijatelja, a iza sebe je ostavio nemjerljiv doprinos u obrazovanju naraštaja, unapređenju poljoprivrede u Konavlima te općenito u životu Čilipa i Konavala.