U prijašnjim objavama već je bilo govora o smjerovima iseljavanja Konavljana izvan domovine. Najveći broj iseljenika danas se nalazi u SAD-u s najvećim brojem naselja koja su Konavljani naselili u Saveznoj Državi Kaliforniji. Danas je Kalifornija najmnogoljudnija država SAD-a, s prilično raznolikim stanovništvom, a ujedno je i jedna od najrazvijenijih američkih država. Ipak, sredinom 19. stoljeća Kalifornija je bila jedna od najmanje nastanjenih država i prilično zaostalom industrijom i poljoprivredom. Kako je do početka 20. stoljeća ona postala najpoželjnije odredište iseljenika i poljoprivredni raj, pokušat ćemo objasniti današnjom pričom.
Prije dolaska prvih europskih istraživača Kalifornija je bila dom većeg broja indijanskih plemena koja su živjela od lova i sakupljanja. Prvi kontakt s Europljanima dogodio se 1542. godine kada su Španjolci istraživali poluotok Kaliforniju i uputili se na sjever. To područje nazvali su California Alba. Kroz 16. stoljeće Kalifornija gotovo da nije naseljavana, ali je služila kao bitna postaja u prijevozu zlata iz Meksika na Filipine.
Prve misije u Kaliforniji počinju se osnivati u 18. stoljeću, kada ona i službeno postaje španjolska kolonija. Do kraja španjolske vlasti 1821. godine broj naseljenika mjerio se tek u nekoliko tisuća ljudi. Indijanske zajednice znatno će se smanjiti zbog susreta s do tada njima nepoznatim europskim bolestima. Tako će od početka španjolskog kolonizatorskog perioda do sredine 19. stoljeća njihov broj pasti za 2/3. Španjolci su u početku organizirali samo manja uz obalu, dok su kasnije dijelovi Kalifornijske nizine korišteni kao rančevi. To je značilo da je mali broj doseljenika posjedovao velika prostranstva za stočarstvo, ali se poljoprivreda znatno slabije razvijala.
Nakon prelaska pod meksičku vlast Kalifornija je doživjela neku vrstu nazadovanja. Najprije su rasformirane franjevačke i dominikanske misije, a ti posjedi su podijeljeni tek nekolicini doseljenika. Drugim riječima, sve se više orijentiralo na stočarstvo, a ono malo poljoprivrede gotovo se u potpunosti napustilo. Uz to treba spomenuti kako je u idućih 27 godina središnja meksička vlast promijenila 40 predsjednika i niz vlada, što je dovelo do političke nesigurnosti. Ipak, znatan napredak dogodio se u trgovini, prvenstveno zahvaljujući broju brodova koji su dolazili u Monterey.
Za vrijeme američko meksičkog rata 1845. – 1848. godine mala kalifornijska populacija, uz pomoć američke mornarice, zbacila je meksičku vlast i ustanovljena je republika koja se za mjesec dana priključila Sjedinjenim Američkim Državama. U tom razdoblju pronađeno je i prvo zlato u planinama prema Nevadi i sve je bilo spremno za početak zlatne groznice. Ovaj fenomen doveo je do naseljavanja znatnog broja ljudi iz čitavog svijeta, a među njima i Konavljana. O zlatnoj groznici i konavoskim rudarima pisat ćemo u idućim objavama.
Osim zlatne groznice koja je stvorila mogućnost brzog bogaćenja, Kalifornija je novim doseljenicima nudila velika prostranstva neobrađene plodne zemlje. Za razliku od središnjih dijelova SAD-a koji su još uvijek bili slabo naseljeni i u kojima je klima bila znatno drugačija od europske, Kalifornija je nudila klimu znatno bližoj onoj na Mediteranu. Također, sve veći broj doseljenika koji su bili u potrazi za zlatom značilo je da se mora organizirati poljoprivreda ili prijevoz poljoprivrednih dobara iz udaljenih krajeva SAD-a. Naravno, bilo je jednostavnije pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju u samoj Kaliforniji, koja će do kraja 19. stoljeća postati jedna od najrazvijenijih poljoprivrednih krajeva na svijetu.
Konavoski doseljenici počeli su dolaziti u Kaliforniju uglavnom zbog vjere u brzo bogaćenje. Ipak, kako se uglavnom radilo o niskoobrazovanoj populaciji, kakva je bila većina doseljenika, Konavljani su morali obavljati niže plaćene poslove. Ono što je razlikovalo Konavljane od znatnog dijela populacije doseljenika bilo je izuzetno znanje u poljoprivredi. Upravo zato je veći broj njih vrlo brzo postao vlasnikom zemlje i počeo proizvoditi vlastite poljoprivredne proizvode.
Danas je Kalifornija poznata kao najveći svjetski proizvođač badema, kao i jedan od vodećih proizvođača vina. Ipak, kako se može vidjeti na brojnim naljepnicama za kutije, Konavljani su u Kaliforniji najviše proizvodili jabuke. Najveći broj proizvođača jabuka nastanio se u i oko gradića Watsonwille. Prema dosadašnjim podacima, više od 50 firmi koje su osnovali Konavljani bavilo se proizvodnjom, pakiranjem i plasiranjem jabuka na američko tržište. Ubrzo su upravo zahvaljujući znanju o poljoprivredi i velikom trudu, konavoski proizvođači jabuka oko Watsonwilla postali jedni od vodećih proizvođača jabuka za američko tržište.
Premda se dio konavoskih doseljenika u Kaliforniju bavio i raznim drugim zanimanjima, najveći dio prve generacije, uz rudarenje, bavio se poljoprivredom. To je bila gospodarska grana u kojoj su prve generacije konavoskih doseljenika mogle dati najviše obola. Zahvaljujući povoljnoj klimi i znatno većim obradivim površinama u odnosu na Konavle, Konavljani u Kaliforniji znatno su doprinijeli metamorfozi Kalifornije iz stočarske zemlje u jednu od poljoprivredno najrazvijenijih zemalja svijeta.
Fotografije: Kapetanić, Niko. 2015. Od Carigrada do El Dorada, Iseljavanje iz Konavala 1815. – 1941. Vlastita naklada. Dubrovnik.