![Dimnjača](https://blog.migk.hr/wp-content/uploads/2020/05/dimnjaca1-1024x768.jpg)
Promatranjem prirode i bliskog nam okruženja otkrivamo neiscrpan broj raznih biljnih i životinjskih vrsta te pojava koje na razne načine oplemenjuju i nadopunjuju naše živote, a od svekolike su nam koristi. Informacije i znanja o njima prenosila su se stoljećima, a mi smo bili na rubu da ih zanemarimo ili zaboravimo. Upravo nas je jedna obična biljka, nikla kao korov u vrtu Kuće Bukovac, podsjetila kako i naoko male i neprimjetne stvari nose veliku dobrobit, ako se njima znamo održivo koristiti. Ta biljka je dimnjača, latinskog naziva Fumaria officinalis.
![Dimnjača](https://blog.migk.hr/wp-content/uploads/2020/05/dimnljaca2-1024x768.jpg)
Kada bismo morali zamisliti i nacrtati biljku koja nosi ime dimnjača, a da nekim slučajem ne znamo kako ona izgleda, vjerojatno bi rezultat bio garavi, neugledni grm iz kojeg izbija sivkasti dim. Potvrdu takve slike donio bi nam i njen engleski naziv earth smoke ili zemaljski dim. Naravno, priroda nas uvijek iznenadi, pa tako i izgledom ove, zapravo nježne biljke, koja ima razgranate stabljike s perasto razdijeljenim listovima na čijim su vrhovima grozdasto skupljeni ružičasti cvjetovi. Listići su sivkasto zeleni, a cvjetovi gradiraju od blijedo ružičaste na dnu grozda do intenzivne ružičaste boje na vrhu.
![Dimnjača](https://blog.migk.hr/wp-content/uploads/2020/05/dimnjaca.jpg)
Svoje ime, osim magličastoj pojavnosti, duguje i jednom naročitom svojstvu koje još u 1. stoljeću opisuju, u ovim našim crticama često spominjani Pedanius Dioscorides i Plinije Stariji. Naime, kažu oni, ako želimo dojam očiju punih suza, oči se malo natrljaju sokom ove biljke, a rezultat će biti takav kao da smo neko vrijeme proveli u vrlo zadimljenoj prostoriji te da su nam oči iziritirane dimom.
Formalno, biljka je prvi put taksonomski opisana 1753. godine u sveobuhvatnom biljnom leksikonu Species Plantarum švedskog botaničara i liječnika Carla von Linnéa.
![Dimnjača](https://blog.migk.hr/wp-content/uploads/2020/05/Fumaria_officinalis0-682x1024.jpg)
Riječ je o jednogodišnjoj zeljastoj biljci iz porodice makova (Papaveraceae) koja u prosjeku naraste do 40 centimetara. Samoniklo raste na zapuštenim i neobrađenim prostorima, ali je nalazimo i kao korov u vrtovima i na obrađenom zemljištu. Najbolje uspijeva na osunčanom, pjeskovitom i blago ilovastom tlu. Karakteristična je po gorkasto-slanom okusu. Spada među vrlo ljekovite biljke, ali kao i većina njih, ima i svoju mračnu stranu. Ne bi je smjele uzimati osobe koje imaju akutne probleme sa želucem, jetrom i žuči. Kaže se da dimnjača čisti organizam i krv. Zanimljivo je da ako se uzima osam dana dolazi do umnažanja eritrocita, crvenih krvnih stanica, a ako se uzima dulje, efekt je obratan, kao da smo izgubili veliku količinu krvi. Koristi se i kod poremećaja metabolizma, katara, bolesti želuca, hemeroida, šećerne bolesti, izaziva pojačano mokrenje, a najpoznatija joj je primjena u liječenju problema s kožom (osipi, lišajevi, psorijaza). Vjerojatno otud i narodna izreka: tko pije čaj od dimnjače, bit će lijep kao i njezin cvijet.
![Dimnjača](https://blog.migk.hr/wp-content/uploads/2020/05/dimnjaca2.jpg)
Pravo je vrijeme za isprobati sve njene ljekovite moći. Bere se nadzemni dio biljke koji je prije konzumiranja potrebno dobro osušiti. Uzima se kao čaj, sok ili sirup.
Dimnjača s početka priče još uvijek krasi vrt Kuće Bukovac. Posjetite nas, prošetajte po kući i vrtu, sigurno ćete saznati nešto novo o životu Vlaha Bukovca, ali i vidjeti kako izgleda dimnjača i mnogi drugi tipični stanovnici cavtatskih vrtova.
![Dimnjača](https://blog.migk.hr/wp-content/uploads/2020/05/dimnjaca3.jpg)