Kad je u Bazgovoj majčici, bajci Hansa Christiana Andersena, majka dječaka u febri donijela čajnik s čajem od bazge na stolić pored kreveta, s mirisom koji se snažno širio, započela je avantura. Kako je dječak pogledao prema čajniku, poklopac se podigao i sve više i više dizao, a iz njega se širilo bijelo bazgino cvijeće, grane su se širile na sve strane i toliko je veliko stablo iz čajnika izašlo da je udarilo u zidove i zavjese pomaknulo u sobi. U sredini stabla sjedila je starija žena u čudnovatoj haljini, sva zelena, a po njoj bazgino cvijeće, nije se moglo razaznati je li tkanina ili pravo cvijeće. Ona je odvela dječaka na putovanje gdje je baš sve lijepo i gdje se ne zaboravlja. Prehlađeni dječak otputovao je s tom čudnovatom ženskom pojavom u svoju mladost i starost, u mladost svojeg djeda i na sva lijepa mjesta gdje je proživio mnoge lijepe događaje. Svugdje je prelijepo mirisalo na cvijet bazge. Kad se dječak vratio s neobičnog putovanja rekao je majci kako je bio u mnogim toplim zemljama, na što je majka uzvratila da svatko tko popije dvije šalice čaja od bazge bome dođe u tople zemlje.
U te tople zemlje odnosi nas sastav bazginog cvijeća koji potiče znojenje i kao takav je bio važan čaj u liječenjima koja su uključivala znojenje. Svima nama koje su liječili po starijim uzusima prema kojima su i naše babe i majke djelovale, poznato je da bi se za svaku povećanu temperaturu morali uvući pod silne krpature i deke ne bi li se iznojili. Znojenju je prethodila velika kikara čaja, a nakon znojenja kupanje i presvlačenje. Puno tekućine svakako bi potaknulo znojenje bolesnika, ali samo čaj od bazge i putovanje u tople zemlje.
Dakle, bazga, nama poznatija kao zovina, latinskog naziva Sambucus nigra, raste kao grm ili stablo uz naselja u svijetlim šumama. Kora stabla u donjem je dijelu smeđa, a u gornjem sivkasta. Unutar grana je mekana bijela srčika, listovi su neparno perasti sastavljeni od 3 do 7 duguljastih zašiljenih i malo zubastih nasuprotnih listića koji ne mirišu lijepo. Cvjeta u štitastim skupinama cvjetića od pet latica svjetložućkaste boje dok su im prethodeći pupovi male bijele kuglice. Veličina cvjetnih štitova je do 20 cm u promjeru. Iz cvjetova se na tamnocrvenim peteljkama razvijaju plodovi crne ili tamnoljubičaste boje i sadrže tri koštice. Sirovi se ne jedu, ali se prerađuju na brojne načine. Cvjetovi se, naprotiv, koriste svakako. Osim za čaj i sok, služili su i kao hrana, prženi ili pohani u tijestu od priganica. Od njih se radi i osto i uživa se u opojnom zovinom mirisu ili se putuje u tople zemlje.
U Konavlima ova biljka ne raste velikodušno koliko je nalazimo na kontinentu, ali je ipak ima uz kuće i na rubovima šuma, naročito po Gornjoj bandi jer joj treba nešto više vlage nego je u našem prosjeku. Prepoznat ćete je po lijepim velikim cvjetovima koji izdaleka sliče na one od jasena koji obilato cvjeta po Konavlima u isto vrijeme, samo je njeno lišće tamnije. Naše mediteranske šume nisu je pune kao kontinentalne, ona je njihov specijalni gost i zato je kod nas još dragocjenija.
Cvjetni grozdovi skupljaju se na kontinentu od polovice svibnja, a kod nas od kraja travnja. Branje se planira po suhom vremenu zbog sušenja biljke, za južine se prije pokvare nego osuše. Cvjetovi se rasprostrti ili obješeni naglo osuše kako ne bi pocrnili i da zadrže lijep miris te se suhi pospreme u botejune, a sok se radi od freških cvjetova. Oni se pokišaju na 24 sata u vodi, a nakon što se u tekućinu ukuhao cukar i možda koji dodatak po potrebi, ocijedi se sok. Ako nam je ostane još na granama, od bobica se da ukuhati ukusna i lijepa marmelada. Samo kad ih beremo, ne trgamo ih nego beremo čitave štitove. Od njih se može napraviti i vino uz pomoć pivskog kvasca.
Zova, ili ti bazga, jako je blagotvorna za naše zdravlje, a njena upotreba potvrđena je od prapovijesnog doba. U arheološkim istraživanjima pronašle su se grančice ili sjemenke bazge na nekoliko kamenodobnih i brončanodobnih lokaliteta u Europi.
Čaj od cvjetova koristi se kod prehlada, liječi bolesti bubrega i jetre, čisti krv, pomaže kod zatvora, lijek je protiv katara i zapaljenja sluznica. Liječi se i s njenim listovima koji se skupljaju u rano proljeće iako nisu ugodna okusa.
Kad je pronađete u šetnjama po Konavlima, ukradite između Gospa grančicu i zabodite u svoju okućnicu da vam se razvije vaša zova, a i Andersenova Bazgova majčica. Ta u Konavlima zvana Vila od zove, a u ostatku svijeta Drijadna ili nimfa Zovina, sebe zove sjećanje ili spominjanje. Ona će sjedati i na vašoj zovici i ubacivati mirisne cvjetiće kroz vaš život, u spomenare, knjige, džepove i srca, gdje se čuvaju uspomene toplih mjesta koja lijepo mirišu i tamo nas voditi kad nam bude najteže.