Dubrava te grije, dubrava te hrani – kupimo želude

dub ili hrast medunac (lat. Quercus pubescens)

Kud god u Konavlima uputimo pogled, ugledat ćemo prostranstva šuma. Dub, česvina, lovorika, jasen i čempres prevladavaju u konavoskim šumama uz nešto manje borova. U primorju iznad konavoskih stijena, kao i na brdima, u većoj mjeri rasprostranjena je makija s grmastim biljkama planike, balonije i smrijeka. Pretpostavlja se kako je prije većeg uplitanja čovjeka u prirodu, područje Konavala bilo uglavnom prekriveno šumama česvine i duba. Borove su na Jadran donijeli grčki kolonisti i oni su se počeli širiti diljem obale. Iduće pošumljavanje borovima na područje Konavala napravila je Austrija u 19. stoljeću zbog erozije tla.

dub ili hrast medunac (lat. Quercus pubescens)

Priču o konavoskim stablima počet ćemo s dubovima i česvinom.

Jedno od najkorisnijih stabala u Konavlima svakako je dub ili hrast medunac (lat. Quercus pubescens). To je listopadno stablo koje može narasti do 20 metara visine. Kora mu je tamnosiva, debela i ispucala. Korijenski sustav oslanja se na čvrsto bočno korijenje. Listovi su obrnuto jajasti i jednostavni. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni (na istome stablu nalaze se muški i ženski cvjetovi), a cvjetaju u travnju i svibnju. Oplođeni cvjetovi sazrijevaju u rujnu i listopadu iste godine u želude ili žire. Populacija se širi plodovima. Zbog svoje unutarnje strukture dub je odlično gorivo koje dugo zadržava toplinu.

česvina ili hrast crnika (lat. Quercus ilex)

Bez obzira kada se dub sruši, treba ga što prije rašegat i iscijepat jer se brzo suši. Dub dok je zelen puca ko cklo, a kad se osuši tvrd je ko kamen. Upravo zbog tvrdoće, osušeni dub znao se koristiti za grede, a danas je neizostavan za izradu kvalitetnog namještaja. Osim debla može se koristiti lišće za izradu humusa, odnosno propadanjem biljne građe komposta kojeg razgrađuju gliste dobiva se plodna crna zemlja. Redovno se kupio šušanj pa bi se baco pod prace koji bi od njega učinuli gnjoj.

Želudi su prije modernih krmiva bili glavni prehrambeni artikli gudina. Nisu otrovni ni za čovjeka, ali zbog velikog postotka tanina treba ih dobro prokuhati. Konavljani su također poznavali jestivost želuda, no nama je ostao poznat samo nesretan slučaj kada je za vrijeme gladi čovjek u Lovornom ispekao brašinicu od želuda i umro. Kolika je važnost duba za Konavljane najbolje prikazuju mnogi lokaliteti po selima koji se nazivaju dubrava, dubravica, dubičje i slično.

balonija

Česvina ili hrast crnika (lat. Quercus ilex) najčvršće je drvo u Konavlima. Upravo zbog toga došlo je do njenoga prorjeđivanja jer se u prošlosti koristila u brodogradnji. Stablo može narasti do 20 metara visine i deblo je promjera 30 centimetara, ali u nekim slučajevima može kao i dub doseći 200 cm promjera. Kod mladog stabla kora je svijetlosiva i glatka, a u starosti potamni i dijelom ispuca. Listovi su kožasti, tvrdi, bodljikavi i zimzeleni. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, a sazrijevaju u želude u rujnu i listopadu, kao i kod duba. Za razliku od želudi duba, želudi česvine izduženiji su i do polovice prekriveni kupolom. Također, u sebi imaju znatno manje tanina od želuda duba i zato su lakše probavljivi za ljude. Zbog čvrste unutrašnje strukture, česvina se koristi za izradu namještaja i najbolja je za ođejat palicu.