U gotovo svakoj konavoskoj kući među ljekarijama će se naći bočica tamnocrvenog ulja gospine trave. Tu je ako ustreba za rane i opekline, za liječenje upaljene kože i čireva, a onda se još povrh svega koristi za masiranje zglobova, leđa, tretiranje upaljenih vena, gotovo za toliko toga da za naš sumnjičavi um, sve dok ju ne trebamo, postaje nevjerodostojna. Da nije riječ o običnom seoskom placebu već o još jednoj panaceji potvrđuje njena uvaženost na tržištu, gdje se prodaje u biljnim drogerijama u obliku macerata, sušene droge ili tinktura.
Gospina trava raste svugdje, po livadama, šikarama, uz puteve, gotovo svugdje po Europi, Aziji i Americi. Prenesena je u Južnu Ameriku i Novi Zeland. U ljekovite svrhe koriste se list i cvijet koji se ubiru u doba cvatnje, ali prije zametnutih plodova. Puna je djelatnih tvari, a od najvažnijih su: hipericin, pseudohipericin, flavonoidi (rutin, hiperozid, kvercetin). Hipericin ima fotosenzibilizirajuće djelovanje pa zbog njega gospino ulje ne valja nanositi na kožu prije izlaganja suncu. Osjetljivijim će se osobama na koži pojaviti gruba reakcija.
Gospina trava ili kantarion (gorač, rupičasta pljuskavica, bogorodična trava, gospino zelje, lat. Hypericum perforatum) višegodišnja je zeljasta biljka iz istoimene porodice goračevki (Hypericaceae). Stabljika je gola i naraste do 80 cm. Listovi su mali, duguljasti i glatki. Raspoređeni su nasuprotno, a na njima se, ako pogledamo izbliza, nalaze malene točkice, ustvari žlijezde eteričnog ulja. Donji listovi su sjedeći, a gornji imaju peteljku. Cvat se razvija na vrhu grančice u kitnjastim žutim cvjetovima s pet latica. Plod je tobolac s crnosmeđim sjemenkama.
U Konavlima gospine trave ima svugdje, po ledinama, na padinama prema moru, u kamenjaru i po vrtovima. Konavoke bi nabrale kiticu gospine trave do Ivandana, uvalile je naopačke u botejun maslinova ulja i stavile na sunce s čistom namjerom da uz pomoć sunca u ulju zarobe onaj svemoćni lijek za rane po koži i boli u kostima. Suncu bi botejun bio izložen 40 dana dok trava ne bi pustila svoju krv i obojala ulje. Takvo napravljeno ulje procijedilo bi se i spremilo u bočice na tamno mjesto.
Biljke otpuštaju različite tvari u različitim otapalima, pa tako alkoholna, vodena ili uljna iscrpina neće imati iste kvalitete neke biljke. Uljne iscrpine ili macerati od prapovijesti su poznati ljudima koji su koristili vrijednosti maceriranja bilja. U Konavlima je, možda još ponekad uz nevenov macerat, kantarion jedini obavezni macerat konavoskih kuća.
Za vodenu iscrpinu ili čaj gospina se trava bere kad cvijeta. Miješa se u mješavine čajeva, pa tko ju je stigao pokupiti iz ledina prije košnje za sijeno, ostavio bi ju osušenu u kući ako bude trebalo onima koji ne mogu spat od nemira. A ako i nije bila sastav kućnih čajeva, bila je obavezna biljka za liječenja lokalnih travara: …Balunče, Kate Pavuškova su je vazda imali, a oni su liječili od svega… Čajem gospine trave otpravljaju se brige i crne misli, ali ne onako svakodnevne kao sa pčelinjom ljubicom, nego kad se stvarno cijeli svijet okomi na nježnu dušu. I to nam je današnja znanost potvrdila predstavljajući gospinu travu kao jedan od važnih antidepresiva. Ona pojačava koncentraciju, a ublažava iscrpljenost i umor, povoljno djeluje kod migrena i glavobolja te se koristi za ublažavanje simptoma menopauze. I u staroj Grčkoj bila je važno sredstvo za liječenje depresije, vjerojatno najpoznatiji biljni antidepresiv.
Njeno antidepresivno svojstvo zagovarao je i renesansni medicinarski buntovnik, alkemičar i kirurg tadašnjeg vremena Paracelsus. On je za gospinu travu 1525. godine zapisao kako bi svaki doktor trebao znati da je Bog ovoj biljci udijelio tajni sastojak koji tjera duhove i luđačke fantazije koje ljude bacaju u očaj. Tvrdio je da se ovu biljku treba brati zorom kad su svi aktivni sastojci još u cvijeću. Tu teoriju donekle potvrđuju i medari koji tvrde da ovu biljku pčele posjećuju samo ujutro.
Gospina trava biljka je solsticija, kod nas simbolično Ivandana, 24. lipnja. U sjevernijim krajevima tada počinje cvjetati. Upravo joj je iz tog razloga ime na engleskom jeziku St. John’s Worth i naći ćemo ju u brojnim legendama o sv. Ivanu. Solsticij je najsunčaniji dan u godini i duboko je integriran u predkršćanske spoznaje i vjerovanja, pa je ova mala biljčica prikupila sebi sve što je mogla iz mitološkog, religijskog i pseudoznanstvenog svijeta. Koristila se i za tjeranje zlih duhova, kićenje svetih kipova, obredno čišćenje kuća, kao da je u njoj pospremljeno sve što treba za boravak u ovome svijetu.
Moglo bi se o njoj naveliko i naširoko, a kako već cvijeta po cijelim Konavlima, nismo čekali Ivandan za objaviti ovaj tekst kako bi vas podsjetili da je vrijeme za njeno branje. Nismo još rekli da se gospina trava iscrpljuje i u alkoholu, njene tinkture imaju antibakterijsko i, po novom, dokazano antivirusno svojstvo. Kod nas se nije stavljala u travarice, ali vam u tom duhu donosimo recept za liker:
2 šalice osušenih cvjetova gospine trave, jedan limun, litra rakije i 25 dekagrama šećera.
Limun izrezan na kolutove staviti zajedno s cvijećem u rakiju. Ostaviti na suncu 2 – 3 tjedna uz redovno mućkanje. Nakon toga procijediti, dodati cukar i ostaviti još nekoliko dana uz mućkanje da se cukar otopi. Procijediti kroz gustu gazu prije pospremanja.