Mjesec je naše noćno svjetlo koje svakih 29 dana zasja u svojoj punini. Na taj dan kad je pun naziva se tonda, a sve ostale dane je Mjesec jer ga ima manje ili nikako. Nekad je kao vosak, kao sirac ili za mlađe kao lubenica iznad Bosne, diže se i zalazi po našem noćnom nebu. U dane oko puna Mjeseca njegovo se srebro prolije putem i gorom nudeći rasvjetu za noćna kretanja nadaleko. U neka starija vremena noći punog Mjeseca bile su dragocjene jer su omogućavale više kretanja, kako po selima tako i na duže staze. Seljani izdaleka ove dane su koristili za noćne odlaske na gradske tržnice, lovci i ribari za noćni lov, a trgovci i šverceri za noćne karavane. Čim bi Mjesec monto iza brda i osvijetlio stranputice moglo se it, a od onih koji su ostali doznajemo da se na taracama po dobroj mjesečini moglo i vesti na grubom postavu.
Kako Mjesec svijetli bez svog vlastitog svjetla, svaki put kad se Zemlja iole nađe između njega i Sunca, on se ne vidi u cijelosti. Oblicima Mjeseca, kao i njegovim položajem, narod se oduvijek orijentirao u prostoru i vremenu. Samo su onima kojima je Zemlja ravna ploča oblici Mjeseca prava misterija, a svaki dan kad im Sunce zapadne u more, pod ploču ili horizonta, može im se ugasiti, a da ni ne znaju. Gledajući Mjesec, vidimo noćno ogledalo Sunca, onog koji život daje, njegov odraz. Mjesec je noćni podsjetnik da je Sunce koje život daje još uvijek na nebu.
Zemlja se kreće oko Sunca, a Mjesec oko Zemlje i oko Sunca, zapravo zajedno sa Zemljom oko Sunca. Potpuna rotacija oko Sunca nama je godina, a izvršavaju je za 365 dana. U toj kretnji čitava je znanost odnosa koju ostavljamo za drugu priliku. Gledajući prosto sa Zemlje u uvijek jednu Mjesečevu stranu, ne možemo zanemariti njegov utjecaj.
Utjecaj Mjeseca na Zemlju, kao i njegovu promjenjivu prirodu, donosile su sve mitologije svijeta i pridavala mu različita božanstva. Primjerice, starim Grcima je božica Mjeseca Selena, zapravo Selena je Mjesec sam, pa i njegovo mitološko utjelovljenje. Ona je prava personifikacija, sam Mjesec, za razliku od drugih božanskih bića kojima se pripisuje božanski patronat nad Mjesecom. Kći je Titana i sestra boga Sunca Heliosa i božice zore Eje. Kako Hesiod u Teogoniji donosi, oni sjaje na svemu što je na Zemlji i na besmrtnim bogovima koji žive na širokom nebu. Bistra Selena juri po nebu u svojoj kočiji i izmjenjuje se s bratom i sestrom. Njena promjenjiva narav iskazuje se njenim ljubovanjem, žaljenjem, skrivanjem i pokazivanjem. Njene afere su brojne, s nebeskim i zemaljskim bićima, kao i njena djeca.
Od njenih ljubavi najopjevanija je ljubav prema Endimionu, prelijepom mladiću koji je spavao na mjesečini. Njegova ljepota i mladost ju je toliko privukla da nije popuštala njena opsjednutost njime. Zaljubljena u njega, zarekla ga je, najvjerojatnije uz Zeusovu pomoć, besmrtnim snom u kojem je tražila vječnu mu mladost kako bi mu zauvijek mogla dolaziti svaku noć. Njemu je rodila 50 kćeri, 50 Meneja, božica lunarnih mjeseci koje predstavljaju četverogodišnji ciklus olimpijade. Dvije olimpijade, jedna od 50, druga od 49 mjeseci čine 99 lunarnih mjeseci, ekvivalent s osam solarnih godina. To je period u kojem se dva sustava podudaraju, vrijeme gdje se pomiruju lunarni i solarni kalendar.
Selena, odnosno Mjesec, omogućuje Zemlji vječnu mladost. Njena ljubavna aktivnost nije ništa drugo nego Mjesečev utjecaj na sve oko sebe. Ona upravlja snom i vremenom, u vječnoj je mijeni. Obnavlja iznova, upravlja ciklusima, naročito ženskim, a tako i ritmom plodnosti.
U Mjesec se gledalo iz brojnih razloga, njegov hod po nebu, njegova udaljenost od Zemlje, njegovi ritmovi praćeni generacijama donijeli su zaključke djelovanja na ljude i prirodu. Gledajući u Mjesec, predviđalo se vrijeme i raspoloženje, predviđalo snijeg i grad, rat i sušu, između ostalog, potvrđeno i loš san. Tako od gatanja do meteorologije, od orijentacije do nesanice, Mjesec je u našim životima puno više nego što mislimo. Onima koji ga ne poznaju, prorok i prijetnja, onima koji ga poznaju, utjeha.
I poljoprivrednici su snažno upirali oči prema noćnom nebu. Ciklusi Mjeseca u poljoprivredi Mjesečev su sjetveni kalendar. Rudolf Steiner, glavni utemeljitelj antropozofije, onaj koji je sve materijalno povezao duhovnim načelima, razvio je biodinamičku poljoprivredu u koju je uključio ritmove nebeskih tijela, kao i životne sile poljoprivrednih kultura, minerala i drugog što utječe na život. Tako je Mjesečev utjecaj, koje su mnoge stare kulture uvažavale, Steiner postavio u prvi plan kao jedan od najvažnijih elemenata poljoprivredne proizvodnje. Opet je potvrdio da je Mjesečeva sila jednako važna kao i Sunčeva.
Dinamika između Mjeseca i Zemlje uzrokuje i kretanje voda na dnevnoj bazi. Plima i oseka ne ovise, kako narod misli, o punom Mjesecu već o položajima Sunca, Zemlje i Mjeseca. Najveće plimne sile djelovat će onda kada su sva tri tijela otprilike u istoj ravni, što se najčešće događa za vrijeme Mjesečevih faza mlađaka ili uštapa.
Djelovanje Mjeseca na vode smatralo se razlogom promjenjivosti ljudskih ponašanja za vrijeme puna Mjeseca. Aristotel je govorio da je mozak vodeni organ i da Mjesec djeluje na promjene ponašanja i raspoloženja, premda to znanstveno nije potvrđeno. U svim kulturama svijeta punom Mjesecu se pripisuje utjecaj na čovjeka. Na emocionalnoj razini vjeruje se da je za puna Mjeseca sve pojačano, i ratovi i ljubavi. Intenziviranost doživljaja dovodi i do nesanice za koju se mislilo da potiče od osvijetljenog prostora. Mjesečev utjecaj na naš san osjeća se i bez njegove svjetlosti. Noći punog Mjeseca svugdje su noći djelovanja lorka, vampira, tenaca, vještica i drugih bića, pa ako na pun Mjesec zaviče neki vuk ili kao kod nas čaglji, osjećaju nemira teško se može oduprijeti. Koliko su ti osjećaji utemeljeni ili je riječ o kulturnom nasljeđu, ostavljamo znanosti na brigu.
U Konavlima su zabilježena brojna vjerovanja vezana za Mjesec, ne samo za tondu, već i za drugu mijenu. Za obje mijene nije valjalo prati rublje, vjerovalo se da se rublje brže troši i uništava. Narod bi pitao je li se mijenio?, kad su htjeli znati u kojoj su polovici ciklusa. Nije dobro da se malo dijete drži na mjesečini da ga Mjesec ne popije, a i starije osobe su se čuvale Mjesečeva pogleda jer bi im Mjesec digao san. Lincune i bjankariju nije se ostavljalo ljeti na sušilu za puna Mjeseca da ne požute, a vjerovanja o zabrani zviždanja po noći strože su se pazila kako u kuću ne bi svratile vještice i lorka. Mladim djevojkama šišala se kosa za mlađaka da bolje naraste, a čupale se neželjene dlake kad Mjesec crkava, odnosno kad opada.
Gledanje Mjesečevih mijena prije i poslije tonde, djeci se danas prenosi prema početnom slovu. Dakle, ako Mjesec raste prema tondi, oblika je slova D, što znači da tonda dolazi, a ako Mjesec opada, onda je u obliku slova C jer crkava. U vrijeme kad se slovima nije orijentiralo, znalo se da ako je svjetlo na Mjesecu s desne strane, da pada u mlađak, a ako je svjetlo slijeva, raste u tondu te donosi sve što donosi. I tako svaki mjesec ponovo.
Fotografije su preuzete iz Facebook-grupe Zavazda Konavle