prijeratna slika, izvor: Muzejski dokumentacijski centar
Jedna od tri umjetnine koje se nalaze u stalnom postavu Zavičajnog muzeja Konavala u Čilipima, a koja svojim dimenzijama od preko tri metra širine i skoro dva metra visine dominira nad unutarnjim stubištem muzeja i pruža poseban pečat cjelokupnom prostoru, slika je Čilipljani u svečanoj nošnji koju su za muzej naručili i otkupili članovi Kulturno-umjetničkog društva Čilipi 2007. godine.
Autor slike rađene u tehnici ulja na platnu konavoski je slikar Miho Šiša Konavljanin čiji je likovni rad naširoko poznat po tematiziranju folklornih tema i motiva usmjerenih prema konavoskoj baštini, odnosno prema običajima vezanima za životne cikluse i svetkovine, ali i radnu i dokoličarsku svakodnevicu. Stvorivši vlastiti likovni jezik i prepoznatljive stilske karakteristike iz kojih izvire takozvana naiva, Šiša vjerno kistom na platnu dokumentira tradicijski način života u Konavlima te postaje slikar-kroničar svoga kraja i vremena.
ZMK-592
Središnji prizor spomenute slike iz fundusa Etnografske zbirke Zavičajnog muzeja motiv je folklorne nedjeljne glazbeno-plesne priredbe koje se još od šezdesetih godina 20. stoljeća u organizaciji Kulturno-prosvjetnog društva Vladimir Nazor, kasnije preimenovanog u Kulturno-umjetničko društvo Čilipi, održavaju na središnjem trgu u Čilipima ispred crkve svetog Nikole. Šiša na slici objedinjuje sve glavne protagoniste tog folklornog zbivanja prikazavši ih u svečanim narodnim nošnjama, ali bez inače prisutne mnogobrojne publike. Skladnu kompoziciju slike postiže grupiranjem aktera zbivanja, pa tako centralni prizor zauzima ples poskočica koju izvode mladi Konavljani i Konavoke, okruženi s jedne strane tamburaškim orkestrom i lijeričarom, a s druge sudionicima svadbene ceremonije.
Mnoštvom detalja koji se ponajviše odražavaju u gestama, stavu i pokretima tijela i ruke, kako grupe tako i pojedinaca, Šiša postiže živu dinamiku prizora te ostvaruje dimenziju vremena želeći naglasiti da samo zbivanje nije tek započelo, već traje neko vrijeme. Također, kao posebnost prizora zasigurno se ističe neuobičajena pozicija slikara s koje slika stvarajući dojam da je i on sam nevidljivi sudionik zbivanja, a ujedno priskrbljujući i gledatelju jednako blizak osjećaj. Vrijednost ovog kadra leži i u činjenicu da je sam trg precrkve, taj mali, ali vrijedni poluurbani prostor Čilipa, omeđen kamenim zdanjima ruralne arhitekture s dominirajućom crkvom i zvonikom, u arhitektonskom smislu prikazan je grafički precizno i vjerno.
Značaj Šišine slike Čilipljani u svečanoj nošnji, uz kvalitetnu razinu likovnog oblikovanja i dokumentarističkog sadržaja, za Zavičajni muzej Konavala, a time i za cijelu lokalnu zajednicu, ima i simbolični značaj. Naime, sama slika nastala je kao memorabilija na uvjetno rečeno originalnu sliku istog motiva i drugačijeg naziva, Svečanost u Čilipima, nastalu 1975. godine. Slika je bila vrijedni doprinos izložbenom postavu Zavičajne kuće Konavala otvorene 1974. godine, a svoj životni vijek završila je u ratnom razaranju devedesetih godina, kada je zgrada muzeja do temelja spaljena, a s njom i Šišina slika.
Također slikana tehnikom ulja na platnu, slika je tek nešto manjih dimenzija od postojeće slike. Pozicija slikara s koje slika folklorni nedjeljni prizor identičan je na obje slike, no na predratnoj slici trg precrkve je sužen i reduciran na pročelje crkve sa zvonikom i kućama u nizu, kojem pripada i zgrada Zavičajnog muzeja. Protagonisti u svečanim narodnim nošnjama dominiraju slikom te, iako su sadržajno vidljive grupacije zbivanja: ples poskočica uz pratnju lijerice i mijeha kao centralni prizor, grupa žena s jedne strane i grupa muškaraca s druge strane, kompozicijski čine jednu cjelinu, za razliku od kompozicije postojeće slike. Također, izostavljen je narativan motiv svadbene povorke, ali je simbolično naznačen u prikazu djevojčica koje posipaju latice cvijeća.
Značajno je napomenuti da iako Šiša portretira članove folklornog ansambla i mještane Čilipa, u usporedbi s postojećom slikom karakterizacija i individualizacija likova na predratnoj slici jače izražena, kao što su i detalji narodnih nošnji više istaknuti i vidljivi. Slike su nastale s odmakom od tridesetak godina, a iako je riječ o tematizaciji i likovnom oblikovanju identičnog folklornog motiva, ipak nije riječ o imitaciji originalne slike, već o reinterpretaciji realnog motiva. Osim očekivane promjene ili osobnog razvoja likovnog izraza slikara Šiše, i sam slikarev motiv, to jest prizor i u stvarnom je vremenu i prostoru doživio promjene. A Šišin cjelokupni opus, njegove slike, prvenstveno su deskriptivne, opisne i u njima se osjeća njegova težnja da unatoč manjku formalne naobrazbe i okrenutosti naivnom slikarstvu što realnije prikaže viđeni motiv onakvim kakav on jest u stvarnosti.