Pošto je Kadmo s Harmonijom napustio Tebu, otišao je k Enhelejcima. Njih su Iliri pritiskali ratom, a bog im je prorekao da će nadvladati Ilire ako budu imali Kadma i Harmoniju za vođe. Oni su tome povjerovali, uzeli su njih za vođe protiv Ilira i savladali su ih. I kraljevao je Kadmo nad Ilirima i rodio mu se sin Ilirije. A onda se poslije s Harmonijom pretvorio u zmiju i Zeus ga je poslao na Elizejsko polje. – piše nepoznati autor nazvan Pseudo-Apolodor u 1. stoljeću naše ere. Legenda je to koju dosta ranije, u 5. stoljeću prije Krista, nalazimo kod povjesničara Herodota, kao i kod tragičara Euripida, s pretpostavkom da svi crpe podatke iz nekog još ranijeg teksta.
Budući da se zemlja Enhelejaca, prema drugim antičkim izvorima, smjestila na prostoru južnog Jadrana, ta legenda će biti višestruko utkana i u konavosku predaju. Jedna od njih govori da je grob Kadma i Harmonije smješten negdje na Konavoskim stijenama, a oko groba nalazile su se zmije osobite veličine i strahote.
Konavoska obala uglavnom je stjenovita sa strmim liticama, klifovima. Uz stijene Dugog otoka, Konavoske stijene su najviše na Jadranu, na mjestima visoke i preko 200 metara. Izrazito strme, gotovo okomite stijene svoj izgled duguju geotektonskoj labilnosti ovoga područja, a naročito jakim abrazijsko-korozijskim procesima uvjetovanim pučinskom otvorenosti. Na udaljenosti od samo nekoliko nautičkih milja prema pučini nalazi se i najdublji dio Jadranskog mora, najviše dubine od 1233 metra, tzv. Južnojadranska kotlina.
Konavoske stijene, gotovo kao bedemi, pružaju se u dužini od dvadesetak kilometara i tek se na nekoliko mjesta, uglavnom zahvaljujući ljudskom naporu i uklesavanju puta u okomicu stijena, može ostvariti kontakt s morem. Klifovi su, na jednom svom dijelu, evidentirani kao geomorfološko-hidrografski rezervat. Krajnji južni dio stijena sastoji se od bankovitih vapnenaca uz dolomite gornje krede.
preuzeto iz: Riđanović, Konavle – prostorni pojam i suvremeno značenje
Konavoske stijene (HR4000016), kao i akvatorij uz Konavoske stijene (HR3000170), od Cavtata do Molunta, odnosno do rta Oštro, spada u područje ekološke mreže Natura 2000.
Ovo područje uvršteno je u ekološku mrežu zbog niza prirodnih stanišnih tipova i staništa divljih vrsta. U podmorju to su naselja morske trave Posidonia oceanica, velike plitke uvale, grebeni, djelomično i potpuno potopljene špilje. Podmorski grebeni sa značajnim koraligenskim zajednicama, među kojima se ističu nalazišta crvenog koralja, Corallium rubrum, posebno su atraktivni.
Ne manje vizualno privlačne i okomice su stijena sa svojom hazmofitskom vegetacijom, koje se gotovo vertikalno uzdižu iz mora.
Najpoznatiji biljni endem koji raste u tim ekstremnim uvjetima je dubrovačka zečina, Centaurea ragusina. Biljka je to srebrno-zelene stabljike, baršunastih listića čije je ‘dlačice’ štite od sunca te sprečavaju pretjerano isparavanje vode. Biljka cvjeta u lipnju i srpnju intenzivno žutim cvjetovima. Od 1969. godine zaštićena je na svim prirodnim staništima.
Na stijenama raste i grmasta glavulja, Globularia alypum. To je ujedno i jedino mjesto gdje na području Hrvatske možemo naći ovu mediteransku, vazdazelenu biljku.
Na strminama konavoskih stijena neizostavna je biljka drvenaste mlječike, Euphorbia dendroides, kao i kalabrijska pogančina, Putoria calabrica. U pukotinama stijena može se naći i rasprostranjena zajednica piramidalnog zvončića i modrog lasinja, a južno od Čilipa i rijedak Puškarijev zvončić.
Možda ovo područje, zbog ekstremnih uvjeta, nije toliko bogato biljnim vrstama, ali one koje nalazimo na stijenama, iznimno su važne za našu floru. Morfološka izrazitost Konavoskih stijena svakako je jedinstvena pojava na istočnoj Jadranskoj obali i kao takve ih trebamo sačuvati.