Povijesti Cavtata posvećen je već znatan broj tekstova na blogu. Također, već smo se dotakli teme crnogorsko-ruskog napada na Konavle 1806. godine. Premda je Cavtat djelomično dijelio sudbinu Konavala u tom razdoblju, potrebno je ukazati na neke ključne različitosti. Kako bismo što bolje predstavili događanja u Cavtatu tijekom Napoleonskih ratova, najprije se trebamo posvetiti cavtatskom stanovništvu tijekom 18. stoljeća.
Za čitave Konavle, a tako i za Cavtat teško razdoblje nastupilo je Kandijskim ratom 1645. – 1669. godine, kada su cijelim područjem gotovo svakodnevno harale pljačkaške čete zaraćenih strana. Situacija se umirila tek nakon 1718. godine, kada prestaju sukobi Mlečana i Osmanlija. To je omogućilo sigurniji život većini Konavljana. Poseban razvoj tijekom 18. stoljeća doživljava Cavtat, koji je za razliku od ostatka Konavala bio više okrenut moru. Odnosno, stanovništvo Cavtata svoju egzistenciju nije zasnivao na poljoprivredi nego na pomorstvu. Stoga ne čudi što je upravo najveći broj kapetana i mornara ponikao iz Cavtata. Cavtatskom brodovlasničkom krugu, kojeg možemo pratiti u 16. stoljeće, priključivali su se i Konavljani koji doseljavaju u Cavtat. Upravo će svoj najveći procvat brodovlasnički krug doživjeti u 18. stoljeću, kada Cavtat postaje druga najvažnija dubrovačka luka.
Tako je Cavtat sredinom 18. stoljeća postao odskočna daska za Konavljane koji su se ekonomski probili zahvaljujući pomorstvu. Oni većim dijelom odabiru Cavtat kao svoj novi dom otkupivši se od kmetstva i izgradivši tamo kuće. Upravo zbog sve većeg broja nekmetovskog stanovništva Cavtaćani ne sudjeluju u Konavoskoj buni 1799. godine protiv dubrovačke vlasti. Drugim riječima, interesi Cavtaćana i drugih Konavljana tu se počinju znatno razilaziti jer dok Cavtat uživa u znatnom razvoju pomorstva, konavoski kmetovi sve teže spajaju kraj s krajem. U ovim okolnostima događa se tragedija 1806. godine.
Kada je 1805. godine potpisan Požunski mir, Francuzi preuzimaju upravu nad Venecijom, Dalmacijom i Bokom od Austrijanaca. Austrija je trebala napustiti ta područja do 26. veljače 1806. godine. U miru nije sudjelovala druga francuska suparnica, Rusija, koja je poslala određeni broj vojnika u Crnu Goru. Zbog bitke kod Trafalgara 1805. godine Francuzi su izgubili većinu svoje mornarice i do Boke su mogli doći samo kopnenim putem, odnosno preko teritorija Dubrovačke Republike. Rusko-crnogorske postrojbe ušle su u Boku već 6. ožujka 1806. godine i tako preduhitrile Francuze. Situacija je za Republiku postajala sve teža jer se nalazila između dvije vojske, a sama nije imala dovoljno snage za obraniti se ni od jedne od njih.
Kada je 25. svibnja francuski general Lauriston ušao na područje Republike, bilo je jasno da će se Dubrovčani morati odlučiti za jednu stranu. Već 27. svibnja Francuzi ulaze u Dubrovnik, a u isto vrijeme počinje rusko-crnogorski napad na Konavle. Prema zapisima austrijskog konzula u Dubrovniku, Crnogorci su se pridružili sukobu tek kada im je obećana pljačka. Omjer snaga bio je uvelike na strani Rusa i Crnogoraca što je značilo da su se Francuzi i Dubrovčani (plaćeni vojnici i domaća milicija) mogli orijentirati samo na obranu. Prvi veći sukob dogodio se na Zvekovici 30. svibnja, nakon kojeg su Francuzi u potpunosti preši u defenzivu, a već 3. lipnja s većinom Cavtaćana napuštaju Cavtat.
Konavle su tijekom svibnja i lipnja bile temeljito opljačkane, a 251 kuća je spaljena. Ipak, situacija je bila nešto drugačija u Cavtatu. Prema riječima suvremenika, Rusi su zaposjeli Cavtat, provodeći opću pljačku ne samo novca, srebrnine i pokućstva što su našli po kućama, nego su iz stanova barbarski opustošili sve, otkidajući čak i željezo s vrata i prozora, tako da su jedva ostali netaknuti zidovi i krovovi, a poneki kat je ostao bez cigli. Osim toga Crnogorci su oskvrnuli i oplijenili bez izuzetka sve crkve u ovom predjelu. Crnogorski vladika se nastanio u kući Jera Pušića u Cavtatu na Prijekom. Usprkos sveobuhvatnoj pljački, nijedna kuća u Cavtatu nije spaljena.
Početkom srpnja Francuzima stižu pojačanja iz Dalmacije s kojima u idućih nekoliko mjeseci ovladavaju Konavlima. Uspostavom nove vlasti Cavtat postaje glavno središte Konavala. Premda je do 1808. godine zadržan ustroj dubrovačkog zakonodavstva, vrlo brzo se prešlo na zakonodavstvo francuskog tipa. U početku je ovu promjenu dobro prihvatila većina stanovnika, ali će sve veći porezi i nameti u konačnici pokrenuti pobunu protiv francuske vlasti, koja će svoj vrhunac doživjeti kada uz pomoć Engleza pobunjenici zauzmu Cavtat, ali o tome drugom prilikom.