Vlaho Bukovac u svojoj autobiografiji Moj život zapisao je:
Svud po Dalmaciji, a u Cavtatu osobito, dolaze Talijanske, Grčke i Turske trabakule kadgod im jugovina prijeti. Naša luka je mala, ali veoma zgodna da se sahrane male ladje. Tamo ove stanu do ljepšega vremena, a katkad se načekaju po cijeli mjesec dana.
Rečeno mi je bilo da se jedna talijanska trabakula, u nas surgala, a jedan mornar iste ‘patron di barca’ da se je zaljubio u jednu Cavtajku i tamo se oženio. Njegovo ime bješe Fagioni, a ona mu porodila tri sina, od kojih najmladji bio moj otac.
Ta crtica iz obiteljske povijesti govori o kozmopolitskom duhu malog jadranskog mjesta početkom 19. stoljeća, nastavljajući se na jednako živopisnu antičku pomorsku i trgovačku tradiciju.
Cavtat je postao bogatiji za jednog stanovnika, Talijana Giuseppea Fagionija, rođenog 28. listopada 1784. godine u Chiavariju kraj Genove. Doplovivši sa svojom trabakulom s ligurskih obala sve do cavtatske luke, život mladog Giuseppea krenuo je smjerom o kojemu vjerojatno nije ni slutio kad se otisnuo na put. Ne znamo točne razloge koje su talijanskog mornara zadržale neko vrijeme u Cavtatu, možda nevrijeme ili popravak broda, ali sudbina je htjela da upozna lokalnu djevojku koja će 1807. postati njegova žena i s kojom će stvoriti obitelj.
Djevojka je bila Ane Kličan, kćer Rada i Ane rođene Kristović, a obitelj Fagioni postat će važan dionik cavtatskog društvenog i kulturnog života. I ne samo cavtatskog! Upravo će njihov unuk Vlaho postati kamen temeljac hrvatske moderne umjetnosti. Nažalost, Vlaho Bukovac neće upoznati svoga djeda i baku. Ane Kličan će, nakon što je rodila peto dijete, 1825. godine u svojoj 37. godini života, umrijeti od tuberkuloze. Nedugo za njom svijet će napustiti i tek rođeni Ivan.
Giuseppe Fagioni ponovo se oženio Ivankom Kazilari s kojom je imao dvoje djece, a ona se s jednakom pažnjom brinula kako o svojoj djeci, tako i o posincima. Bilježi to i Vlaho prema kojemu se odnosila kao prema vlastitom unuku: Kad bi me none (baka) tindirikala na koljenima, to me je dotle veselilo, dok me ne bi stala ljubiti, što mi se ni najmanje nije svidjalo, jer bi me pri tom gnjavila i stiskala za lice.
Cavtatsko ishodište obitelji Fagioni današnja je Kuća Bukovac, njen istočni dio. U austrijskim katastarskim kartama i knjigama iz 1837. godine Giuseppea Fagionija nalazimo kao vlasnika jednokatnice (k. č. 194) s cisternom, prizemnom kuhinjom i krušnom peći. Vlaho Bukovac će, prisjećajući se, nacrtati malu skicu te kuće prije nego što će je njegov otac nadograditi i preurediti, a kasnije i on sam, vrativši se iz Zagreba u Cavtat i sagradivši atelje nad zapadnim dijelom kuće.
Giuseppe Fagioni bio je vlasnik i susjedne parcele i vinograda, a njegov sin Raffaele vlasnik je nekoliko trgovina na obali natkrivenih terasama, magazina i terase, što govori o trgovačkim sklonostima obitelji Fagioni.
Giuseppe Fagioni
Bukovčev djed Giuseppe umro je 1851. godine, četiri godine prije Vlahova rođenja. O njemu će mu Baltazar Bogišić jednom prilikom prenijeti anegdotu koju će Vlaho Bukovac i zapisati:
Ovo mi je pripovidio naš slavni zemljak Dr. Valtazar Bogišić, govoreći da je jednom u sakristiji pristigao staroga kako se moli, pa se začudio, kad je na svoje uši čuo po našu ‘oče naš’ i ‘zdravu Mariju’.