Slikar Mirko Rački, Bukovčev učenik u Pragu, zapisao je o dvjema sestrama Bukovac da su dobro slikale i vješto imitirale oca. Jedna od njih, Ivanka, najmlađe je dijete Vlaha i Jelice Bukovac koja je nakon smrti majke i sestre Jelice te brata Aga 1968. godine zajedno sa suprugom Anatolijem Javorskim i sestrom Marijom napustila Prag i vratila se u svoj rodni Cavtat.
Ivanka Bukovac rođena je u Cavtatu na današnji dan, 9. srpnja 1899. godine. No, već kao trogodišnje dijete s obitelji odlazi prvo u Beč, gdje provode godinu dana, a zatim sele u Prag gdje je Bukovac dobio mjesto profesora na Akademiji. Ondje se školuje i provodi gotovo čitav život.
Uvijek uz oca, vrzmajući se po ateljeu, nije bilo druge nego da se i sama okuša u slikarskom zanatu.
Njemu je nekako bilo posve normalno da njegove kćerke pokazuju interes za boje još kao djevojčice. Dopuštao nam je da uz njega učimo, a kasnije sam ja i na akademiji bila njegov đak, i to mu je bilo drago. Dok je pape slikao, nije ga smetalo da se mi vrzemo oko njega, a kasnije smo smjele raditi pored njega: on bi slikao svoj model, a sa strane smo stajale mi i slikale isti model! – reći će u jednom intervjuu Ivanka Bukovac.
Negdje oko 1914. godine petnaestogodišnju Ivanku i sedamnaestogodišnju Jelicu Vlaho Bukovac počinje ozbiljnije podučavati slikarstvu. Prvo su trebale dobro savladati crtanje olovkom i ugljenom da bi se mogle uhvatiti kista. U svojim memoarima Uspomene na mog oca Vlaha Bukovca Ivanka bilježi sjećanja i donosi vrijedne podatke o životu s velikim slikarom, a ujedno i najboljim mogućim ocem i učiteljem.
Između ostalog zapisuje: Koliko god nas je naš otac volio i bio u svakodnevnom životu blag, čim smo počele da se borimo sa prvim poteškoćama umjetnosti, bio je strog i nije dopustio da površno i lahko odbijamo rad. Tu je zahtjevao tačnost prirode i nije nam baš u ničemu praštao, iako nam je nebrojno puta strpljivo tumačio i kazao kako treba promatrati prirodu i kako radit.
Nakon takvih poduka nije joj bio problem 1921. godine upisati Likovnu akademiju u klasi sa sestrom Jelicom i još nekoliko kolegica, i to među prvim ženama, studenticama slikarstva. Prvu godinu profesor joj je bio otac, međutim nakon Bukovčeve iznenadne smrti 1922. godine i kratkog prekida studiranja, Ivanka će 1928. godine i diplomirati.
Ivanka Bukovac ostavila je uistinu velik broj djela. Gotovo svaka cavtatska kuća ima barem jednu Ivankinu mrtvu prirodu, pejzaž ili portret. Zanimljiv je i raznovrstan izbor tema koje je slikala. Osim portreta, ali i velikog broja autoportreta, pejzaža i žanr scena, ističu se intimističke scene interijera koje je slikala kroz gotovo tridesetogodišnji period. Uvijek je to jedan te isti prostor praškog stana u kojemu prepoznajemo i neke detalje s očevih slika. Prostor je ispunjen namještajem, slikama na zidovima, tepisima, draperijama, pravi horor vacui. A u tom, jednom te istom prostoru, smještene su razne scene iz obiteljskog života.
Najčešći akteri su ona i suprug Tolja, ali i sestre, majka i prijatelji prikazani dok igraju šah, čitaju knjige, piju čaj, opušteno razgovaraju… I upravo se kroz ta djela, prikaze interijera, očituje prava Ivankina slikarska misao, ono najbolje što usvaja od oca, a interpretira na vlastiti način nadilazeći okvir u koji nju i sestru smješta Rački kao vješte imitatorice oca.
Proživjevši nezaboravne dane djetinjstva i ranog djevojaštva uz iznimno brižnog oca, tako da su im prijatelji govorili da zapravo imaju dvije majke, Ivanka Bukovac ostatak života posvetila je arhiviranju i katalogiziranju bogate ostavštine Vlaha Bukovca. Kad se nakon povratka iz Praga skrasila u kući na cavtatskoj obali koju su dobile kao zamjenu za rodnu obiteljsku kuću, jedna novinarka začuđena muzikalnošću lokalnog govora pitala ju je kako ga je uspjela tako konzervirati ako je već kao malo dijete otišla iz Cavtata u Prag, gdje se školovala i proživjela mladost i cijeli život sa suprugom Čehom, odnosno Rusom. Ivanka je odgovorila: Ne bismo vam mogle rijet kako to. Jednostavno, govorimo jezikom kojim je pape s nama govorio. Znate, on je mnogo držao do domaćeg jezika.
Ivanka Bukovac umrla je 14. studenog 1978. godine u Cavtatu, do kraja radeći na arhiviranju i čuvanju uspomene na oca Vlaha Bukovca, ali i cijelu slikarsku obitelj.