Don Miho Demović jedan je od najznačajnijih hrvatskih muzikologa i najznačajnijih hrvatskih glazbenih povjesničara 20. stoljeća. O njegovoj veličini kao i o njegovoj skromnosti govorit će njegova golema znanstvena ostavština.
Cijeli svoj život posvetio je istraživanjima povijesti glazbe, i to najviše dubrovačke. Svoje velike znanstvene uspjehe nije smatrao ničim više od prirodnog nastavka svojega rada, svoju posvećenost radu nikad nije ometao odnosima s javnosti, pa čak ni na minimum koliko je uvriježeno u našem društvu. Upravo zbog toga je među širom populacijom manje poznat, no svi mi koji smo poznavali njegov opus, znamo da su rijetki ovakvi velikani.
Miho Demović rodio se 16. lipnja 1934. godine u Dubravci u Konavlima, od oca Iva i majke Jele Glavinić. Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku i Splitu, a teologiju u Splitu i Zagrebu. U Dubrovniku se zaredio za svećenika 9. kolovoza 1959. godine. Prve godine svećeništva do 1965. radio je u biskupskoj kuriji. Svirao je orgulje u katedrali i radio kao rektor crkve sv. Nikole na Prijekom. Od 1961. do 1963. poslan je na odsluženja vojnog roka. Od 1965. do 1969. boravi u Zagrebu kao zborovođa katedrale, a 1969. opet se vraća u Dubrovnik, gdje radi kao profesor glazbe u sjemeništu. Do 2002. godine bio je dirigent katedralnog zbora u Zagrebu i profesor glazbe na zagrebačkoj teologiji. Život između Zagreba i Dubrovnika nastavio je i nakon umirovljenja, da bi posljednje godine života proveo u svećeničkom domu u Zagrebu.
Kako je već od najranijih dana bio zainteresiran za glazbu, školovao se na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, a studij muzikologije završio je na Sveučilištu u Ljubljani. Od 1976. do 1978. nastavlja školovanje na poslijediplomskom studiju iz filozofije i muzikologije na Sveučilištu u Kölnu, gdje je i doktorirao. Poslijediplomski studij teologije pohađao je na Teološkom fakultetu u Bonnu. Njegova doktorska disertacija 1978. godine bila je s temom o dubrovačkoj glazbi: Musik und Musiker in der Republik Dubrovnik (Ragusa) vom Anfang des 11. Jahrhunderts bis zu Mitte des 17. Jahrhunderts, a koja je već 1981. prilagođena i objavljena u Zagrebu (JAZU, Razred za muzičku umjetnost, Zagreb).
Njegov znanstveni fokus uvijek je bio usmjeren na povijest glazbe, naročito u Dubrovniku. Osim što je govorio svjetske jezike, dodatno se obrazovao kako bi mogao istraživati najstarije zapise, među kojima i recitative hrvatskih liturgijsko-glazbenih kodeksa od 10. do 12. stoljeća. Svoja istraživanja redovito je objavljivao u znanstvenim člancima, a izdao je i dvije vrijedne i važne knjige i to 1981. godine Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici: od početka XI. do polovine XVII. stoljeća, te 1989. godine Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici: od polovine XVII. do prvog desetljeća XIX. stoljeća. U ova dva djela po prvi je put iznesen pregled osam stoljeća glazbe Dubrovnika u svom bogatstvu glazbenika, ansambla, načina izvođenja, zapravo svega što čini Dubrovnik ozbiljnim glazbenim centrom. Cjelokupan opus znanstveno-stručnog i skladateljskog rada rezultirao je sa 17 knjiga, 80 znanstvenih i društvenih radova, 40-ak radova određenih kao miscelanea te nizom leksikografskih članaka, skladbi, harmonizacija i transkripcija. Sudjelovanja na znanstvenim skupovima i kongresima nije bilježio, no smatra se da je izlagao svoje pronalaske na više od 50 stručnih skupova.
Osim što je bio neumoran istraživač, Miho Demović iskazao se i kao autor liturgijskih napjeva koje „puk rado prihvaća i pjeva“, skladao je mise, himne, popijevke i druge skladbe za liturgije kroz godinu.
Premda je u svojim zaključcima znao izazvati brojne polemike, nitko ne može osporiti doprinos ovog pojedinca današnjoj znanstvenoj zajednici. Njegov neumoran rad na istraživanju glazbene ostavštine afirmirao je brojne do tada nepoznate autore i događaje iz povijesti glazbe. Njegovi sistematizirani prinosi danas su početak svakome onome tko se bavi s povijesti glazbe ili općenito dubrovačkom povijesti.
Kao rođeni Konavljanin, kojemu je u najranijim danima života ostao ovjekovječen zvuk konavoskog kulturnog prostora, pridonio je člankom Glazbeni folklor Konavala. Na stotinjak stranica Miho Demović predstavlja konavoski glazbeni korpus 1999. godine u Zborniku Konavle kojeg je izdao Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku.
Miho Demović napustio nas je u 89. godini života. U znanstvenoj zajednici ostavio je temelj i svjetlo svim budućim istraživačima glazbe. S druge pak strane, u crkvenoj zajednici svojim je skladateljskim radom osigurao radost i vječnu prisutnost. A svojoj konavoskoj zajednici, gdje je zatvorio svoj životni krug, ostaje kao uzor i u veličini i u skromnosti.