“Ja se piše Ratko Utješinok…”
U sjeverozapadnom dijelu Konavala na Konavoskim se brdima smjestilo selo Brotnice. Nalazi se na oko 450 m nadmorske visine, u prirodnoj vali koja je bila nastanjena još u prapovijesti, o čemu nam svjedoče brojne kamene gomile i gradine u okolici.
Na oko 400-tinjak metara zapadno od sela uz nekadašnju komunikaciju s Cavtatom nalazi se grobljanska crkva sv. Luke Evanđelista. Crkva je pravokutnog, jednobrodnog tlocrta, a prvi se put spominje u 15. stoljeću dolaskom Dubrovačke Republike. Crkva se preuređuje u 19. stoljeću, a pročelje koje možemo vidjeti i danas, obnovljeno je pred Domovinski rat. Prostor oko crkve omeđen je suhozidom unutar kojega se nalazi novovjekovno groblje još uvijek u upotrebi te srednjovjekovno groblje s oko 30-ak stećaka datiranih u 14./15. stoljeće. Od 32 do sada evidentirana stećka, 22 su sanduka, 9 ploča te 1 sljemenjak. Sveukupno ih je šest reljefno ukrašeno figuralnim, biljnim i simboličkim motivima, a na dvama se nalaze i natpisi.
Najbrojniji su figuralni prikazi ženskih likova, motivi konjanika, scene lova i kola. Pored zoomorfnih i antropomorfnih motiva te vitica i rozeta, javljaju se simbolički motivi križa, zvijezda i polumjeseca. Na ovom groblju može se vidjeti čitava paleta ukrasa srednjovjekovnih stećaka.
Stećci koji se nalaze na samom lokalitetu većinom su unutar omeđenog dijela suhozida no nekolicina ih je sekundarno upotrijebljena za izradu suhozidine i ulaznih vrata kao što se dogodilo i sa stećcima na Sv. Barbari u Dubravci. Zbog svojih dimenzija i glatkih površina stećci su se kroz povijest sekundarno koristili i u druge građevinske svrhe. Tako ih nalazimo kao dio potrijemka crkve sv. Ivana Glavosjeka u Ljutoj, a u Zagori su čak iskorišteni za izgradnju mosta preko rijeke Cetine. Na stećku koji je poslužio kao jedna od vratnica ulaza u omeđeni dio groblja sv. Luke nalazi se prikaz žene u dugoj haljini, ruku savijenih na bokovima. Jedan stećak se nalazi dislociran 10-ak metara od groblja, tik do nedavno izgrađene mrtvačnice.
Ukrasima najbogatiji stećak na području Konavala je ujedno i jedini do sada evidentirani sljemenjak u Konavlima s lokaliteta Svetog Luke na Brotnicama. Ukrašen je plitkim reljefom sa svih strana, a na njemu se nalaze motivi stiliziranog križa, polumjeseca, rozete, konjanika sa sokolom, kolom djevojaka, kolom muškaraca, oranticom, pticama, zmijom, zecom, jelenima i košutama te natpisom izvedenim u bosančici.
Bosančica je srednjovjekovno pismo još poznato i kao hrvatska ćirilica kojim su se u 15. i 16. st., između ostalog, pisali i dubrovački liturgijski spisi. Od samog početka interesa za spomeničku baštinu ovaj stećak plijeni pozornost svih koji su se bavili problematikom vezanom za stećke i njihove vlasnike. Osim arheologa, posjećuju ga antropolozi i etnolozi tražeći skrivene informacije zapisane u reljefu. Interes za stećkom iskazali su i povjesničari i lingvisti zbog natpisa na bosančici koji je do sada doživio nekoliko različitih čitanja.
Natpis sa stećka u Brotnicama po jezičnim se osobinama datira na sam kraj 14. i početak 15. stoljeća, stoga se i naš sljemenjak datira u to razdoblje. Mnoga su do sada čitanja natpisa, no znanstvenici se još uvijek ne slažu oko točnog čitanja. Natpis je izveden u bosančici u osam redaka, a jedan od prijedloga transkripcije glasi:
(Ja) se piše Ratko Utješinok,
unuk’ Druka (Druga, Druža) Ljubojevca,
sinovac’ Bratjenu (Braćenu, Broćenu) Ljubojeva
Pretpostavlja se da je pisar u ovom slučaju Ratko te da je radio natpis po predlošku. Autor je bio nevješt u urezivanju slova jer su nejednaka u veličini, a nekoliko ih je i izostavljeno. Uzmemo li u obzir da je ovo stvarno čitanje, zanimljivo je što se spominje autor stećka, a nema spomena osobe koja je sahranjena pod stećkom.
Na pola puta između sela i groblja, na padinama brda Osojnik nalaze se ostatci kamenoloma Voznik. U kamenolomu su se stećci započinjali na ubranom kamenu. Još uvijek se može vidjeti nekolicina poluobrađenih i nedovršenih komada stećaka. Ovo je do sada jedini potvrđeni kamenolom stećaka na području Konavala na kojemu su pronađeni nedovršeni primjerci.
Danas do sela postoji jedna pristupna cesta, no prije su putevi vodili na sve strane, što potvrđuju brojne komunikacije, ali i prapovijesni ostatci. Groblje sv. Luke naoko je dislocirano od sela, no uz njega je prolazila glavna komunikacija sa Šilješcima i Stravčom te spoj prema ostatku Konavoskog polja.
Premda cestom za Konavoska brda treba voziti desetak kilometara do lokaliteta, konavoskom štrikom, odnosno bivšom željezničkom prugom pješice je od sela Mihanići udaljen svega pola sata hoda. Najljepše ga je posjetiti u proljeće kad su unutar suhozida u cvatu brojne vrste zaštićenih kaćuna, to jest orhideja koje su ovaj lokalite bogato nastanile.