Zidni oslici Kuće Bukovac

Zidni oslici Kuće Bukovac

Nakon kobnog pada u štivu broda na jedrenjaku Osmi dubrovački završena je kratkotrajna pomorska karijera sedamnaestogodišnjeg Vlaha Bukovca, a pred njim je bio višemjesečni period rekonvalescencije u rodnoj kući u Cavtatu. Taj period Bukovac je iskoristio za svoj prvi veći slikarski pothvat. Naime, u to je vrijeme Vlahov otac kuću obnovio te je proširena malom nadogradnjom, što je Vlaha inspiriralo na oslikavanje unutrašnjosti kuće, čemu se nakon očevog odobrenja i posvetio tijekom 1872./1873. godine.

U autobiografiji je o tome zapisao: Rekoh ćaći, da ću mu ja slikama i uresima iskititi kuću i to onako, kako sam vidio od nekog slikara Zabedea iz Dubrovnika. I tako učinih. To su uprav prvi moji slikarski radovi. Moj ćaće bio je ponosit na moje umijeće i zvao gospodu, da vide moju rabotu. U mjestu se razglasilo da je Vlaho slikar.

Zidni oslici Kuće Bukovac

Zidne oslike Bukovac je izveo na zidovima i stropovima prostorija, hodnika i stubišta cijele kuće, od prizemlja do drugog kata. Riječ je o današnjem istočnom dijelu kuće kojeg karakterizira usitnjena prostorna podjela unutrašnjosti, za razliku od velikih prostorija zapadnog dijela kuće koji je kasnije pripojen i nadograđen te time i uskraćen zidnim oslicima.

Oslici su dekorativnog karaktera i Bukovac primjenjuje shematski oslik koji se temelji na dvodijelnoj podjeli zidnih ploha. Donja zona zidova dekorativni je friz do visine osamdeset centimetara, dok su gornje zone pretežno jednobojne. Friz sadrži uokvirena geometrijska polja, pri čemu se okviri nalaze na podlozi oker boje i udubljeni su na uglovima te su unutar njih naslikani florealni motivi, krajolici i zoomorfni motivi.

Zidni oslici Kuće Bukovac

Upravo su prikazane životinje najupečatljiviji motivi friza te su ujedno i odraz Bukovčeva mladenačkog ili bolje rečeno dječačkog interesa, a osim domaćih životinja koje je Bukovac svakodnevno viđao u Cavtatu i okolici poput psa, zeca, konja ili vola, prisutne su i egzotične životinje poput nosoroga, krokodila, mravojeda ili tigra koje je Bukovac mogao vidjeti na svojim putovanjima, u knjigama i slikarskim predlošcima. Od morskog bestijarija naslikao je dupina, a pticama je posvetio posebnu pažnju naslikavši mnogobrojne vrste: paunove, guske, labuda, kosa, tukana, pupavca i druge od kojih se većina nalazi u sobi na prvom katu.

Gornje zone tih oslika najvećim su dijelom monokromne, s mjestimičnim linearno naznačenim poljima i viticama istaknutih rubova. Dvije prostorije razlikuje se od navedenog shematskog prikaza te se ističu drugačijim pristupom oslikavanju. Takozvana “plava soba” na prvom katu jedina je u potpunosti oslikana klasičnim motivima. Na zidovima iznad friza, ukrašenog balustradom s biljnim i životinjskim motivima, naslikani su stupovi obavijeni biljnim viticama ,između kojih se nalaze ženske figure u klasičnim pozama na postamentima.

Zidni oslici Kuće Bukovac

Plavetnilo sobe nastavlja se i na strop u čijem je središtu naslikan medaljon sa ženskim likom i cvjetnom girlandom. Također, medaljone nalazimo i iznad friza na gornjim zonama zidova istočne prostorije u prizemlju unutar kojih je Bukovac naslikao portrete članova obitelji, kao i svoj autoportret te time doslovno urezao svoj lik i djelo u Kuću Bukovac.

Oslici su rađeni tehnikom kazeinske tempere na zidu, odnosno varijantom fresko-tehnike a secco, što bi značilo na suho. Tako je Bukovac boju nanosio na osušenu žbuku osvježenu gašenim vapnom netom prije slikanja, a sama tehnika ima svoje manjkavosti jer stapanje boje s podlogom nije potpuno, zbog čega dolazi do znatnih oštećenja, kao što i podloga mora biti čvrsta jer pri popuštanju slabijih dijelova podloge dolazi do ljuštenja.

Zidni oslici Kuće Bukovac

Treba svakako spomenuti da su zidni oslici u nekom trenutku do polovice 20. stoljeća prebojani bijelom bojom te su tijekom pripremnih radova za obnovu Kuće Bukovac devedesetih godina 20. stoljeća uočeni njihovi ostatci, a postojanje zidnih oslika dokazano je provedenim sondažnim ispitivanjima. Uslijedilo je čišćenje naknadnih preslika, konzervatorski radovi i restauracija originalnog oslika koji su prvi put predstavljeni javnosti 2004. godine pri otvorenju Kuće Bukovac, a danas predstavljaju jedinstveni fenomen unutar Bukovčeva opusa.