Fotografije Bukovčevih ateljea

Izum fotografije, kako će zapisati Gisèle Freund u svojoj knjizi Fotografija i društvo, bio je presudan u procesu demokratizacije umjetnosti. Velika je važnost i uloga fotografije i fotografske reprodukcije kako u svakodnevnom životu tako i u znanosti i umjetnosti. Također, analiza nekih povijesnih fotografija pomaže nam steći uvid u povijest suvremenog društva kao i nekih njegovih specifičnih pojava.

U tom kontekstu, fotografije na kojima su prikazani Bukovčevi ateljei u kojima je radio, od onog prvog, priručnog prostora u San Franciscu preko pariških ateljea, zagrebačkog, cavtatskog, do bečkog i praškog ateljea, od neizmjerne su važnosti za proučavanje tih zanimljivih prostora i njihove uloge u percepciji umjetničke prakse.

Atelje u 19. stoljeću inspirativni je prostor u kojemu umjetnik stvarajući svoja djela, gradi i prikazuje svoju osobnost. Prva fotografija Vlaha Bukovca na kojoj je prikazan kao slikar nastala je 1876. godine za vrijeme njegovog boravka u San Franciscu. Počevši se ozbiljnije baviti slikanjem, Bukovac iznajmljuje sobu u kojoj će urediti svoj prvi atelje.

U drugoj polovici stoljeća ateljei postaju sve raskošniji, zrcaleći eklekticizam historijskih stilova i interesa prema Orijentu, prepuni ćilima, draperija, tapiserija, nakićeni različitim predmetima kao što su preparirane životinje, lepeze, maske, oklopi, i slično.

Za vrijeme studiranja i boravka u Parizu Bukovac se često selio, mijenjao mjesto stanovanja, a ti prostori u kojima je živio najčešće je koristio i za slikanje. Tek će, upoznavši i sprijateljivši se s mladim arhitektom Eduardom Monnierom, dobiti svoj prvi ozbiljni prostor za rad.

Naime, Monnier je 1881. godine gradio sebi kuću u Rue Brezin na Montrougeu, a Bukovcu je izgradio prostrani atelje koji mu je slikar plaćao prema mogućnostima.

Moguće da ga je u tom prostoru fotografirao Edmond Bénard, fotograf koji je od 1880. do 1890. godine napravio seriju fotografija nazvanu Les Artistes chez eux – Kod umjetnika. U toj seriji prikazao je portrete umjetnika, izlagača na Salonu, snimljene u svojim ateljeima. Riječ je o fotografijama od iznimne umjetničke i dokumentarne vrijednosti, a Bukovac ih je sakupio u jednom albumu koji se čuva u Kući Bukovac, a prikaz je umjetnika kao što su Cabanel, Gérôme, Benjamin-Constant, Rochegrosse i drugi.

Nakon nenadane Monnierove smrti Bukovac će opet krenuti u potragu za novim prostorom.

Približavanje umjetničkoj koloniji i selidba na Pigalle, u Rue Laval 17 pokazat će se odlučujućom za njegovu budućnost. Tada će započeti suradnju s engleskim trgovcima umjetninama Vicars Brothers iz Londona koja mu je omogućila gradnju vlastitog ateljea.

Bukovac će 1887. godine u prostranom unajmljenom vrtu na Montmartreu, u  Rue Chavalier de la Barre 40, odmah iza apside bazilike Sacre Coeur, izgraditi sebi atelje. Bio je pozicioniran na brežuljku s kojeg se pružao pogled na cijeli Pariz.

Tu će ga posjećivati sestra Gjore i nećakinja Linda, a kasnije će se tu nakratko nastaniti i mlada supruga Jelica. O svom ateljeu piše u autobiografiji:

Atelier je bio tako sagradjen, da kad bi rastvorio vrata, preda mnom bi se pružio mali četverouglasti travnik, a na njemu cvijeće i neke niske kruške i jabuke. Okolo vrta bili busovi jorgovana kao prava stabla, a pod njima visoke ruže svake vrte. Tako sam ne smetano rabotao u vrtu.

U zbirci Kuće Bukovac čuva se nekoliko fotografija snimljenih u tom vrtu.

Godine 1893. Bukovac dolazi u Zagreb, gdje će 1897. godine useliti u novosagrađenu kuću i uz nju atelje. U dvorištu iza kuće projektiran je atelje, uređen u eklektičnom maurskom stilu, s drvenom galerijom koja počiva na lukovima. Prostor su, kako možemo vidjeti na fotografijama koje se čuvaju u Kući Bukovac, ispunjavali zastori, orijentalni tepisi, gipsani odljevi, maske, lepeze, instrumenti i brojna platna umjetnika.

Posljednji Bukovčev radni prostor, onaj na praškoj Akademiji, često je zastupljen na fotografijama zbirke Kuće Bukovac, a služio je, osim za slikanje, i za obiteljska i prijateljska okupljanja.