Striježi

U ovo doba godine ljude u Konavlima možemo podijeliti na one koji jedu šparoge, druge koji jedu kuke i šparoge, te treće koji jedu kuke, šparoge i striježe. Red je da ove treće, kao najmanje poznate, danas i predstavimo.

Striježi su proljetni izdanci veprine (Ruscus aculeatus), našeg najzastupljenijeg niskog grma konavoske makije. Ona je trajnica, koja naraste od 30 do 90 cm. Stabljika je drvenasta, razgranjena, ugusto obrasla nepravilnim oštrim listovima (filokladijima). Na gornjoj strani filokladija nalazi se malena brakteja, a iz njenog pazušca izlazi jedan ili dva cvijeta. Listovi su kožasti i tvrdi, do maksimalno 3 cm, prema vrhu bodljikavi. Inače, filokladiji su kod veprine, kao i kod nekih drugih biljaka spljošteni izdanci s funkcijom lista, no ispod njih se nalaze pravi listovi, premda nikakvi, rekli bi u Konavlima, posve sitni i neugledni, kožasti i smeđi. ​

Biljka cvate zelenkasto bijelim cvjetićima u rano proljeće. Po plodovima je svi poznaju jer su plodovi lako zamjetne kuglaste bobe crvene boje, oko 1 cm široke. Ukrašena takvim plodovima na tamnocrvenoj zeleni, veprina se često nađe u sastavu brojnih cvjetnih aranžmana. No, ti plodovi nisu samo lijepi, oni sadrže slatko meso unutar kojeg su dvije spljoštene tvrde i bjelkaste sjemenke. Koriste se za liječenje kamenaca u mokraćnim kanalima, bubrezima, mokraćnom mjehuru. Za jelo se nisu koristili, a u narodu se govori da se njima može izazvati povraćanje. Međutim, pržene sjemenke se koriste kao zamjena za kavu.

Zapravo, nisu samo plodovi ljekoviti. Cijeli nadzemni dio koriste brojni travari kad su u potrebi za biljkom diuretskog djelovanja, za potrebe otapanja kamenaca kao i za liječenje vena i hemoroida. Spominju se koristi i kod liječenja loše cirkulacije, artritisa i gihta, reumatizma i ateroskleroze, no za ove protokole treba imati nešto veća znanja od običnog kućnog namakanja trava u vrelim vodicama.

Njen alkoholni ekstrakt poznat je po cijelom svijetu za liječenje vena, no uvijek stoji preporuka na stiskanje krvnih žila te na povećanje krvnog tlaka, pa se bolesnicima koji pate od hipertenzije ne preporučuje. Naišli smo i na spomene da pomaže u liječenju bolesti kože i žutice. Još je Dioskorid tvrdio da veprina može izazvati mokrenje i menstrualno krvarenje, a spominje je i kao pomoć kod žučnih kamenaca, žutice i glavobolje. Zaista slabo poznajemo svoj okoliš.

Mladi proljetni izdanci veprine omiljeni su dio biljke za jelo. Striježi ili svjećice, kako ih Primorci nazivaju, rastu u grmovima veprine baš u vrijeme kuka i šparoga, a njima se časte poznavatelji ovog blaga. Jedu se isto kao i kuke i šparoge, s jajima najčešće, premda se mogu kiseliti, pripremati s tjesteninom, rižom, na salatu ili kako god već. O njihovoj upotrebi još u vrijeme antike govori i Plinije u prvom stoljeću naše ere.​ No, danas se ne bi trebali brati jer je veprina u Republici Hrvatskoj zaštićena vrsta.

U razgovoru s kazivačima u Konavlima doznali smo da su se u korizmeno vrijeme obilato gostili sa striježima. Vodu od stabljika bi koristili za podlijevati rizi, a vrhove bi jeli u raznim jelima. Djeci bi ih se pretežno blanširalo prije spremanja da se izgubi gorčina koja im je svojstvena. Stavljalo ih se i u pite i u guste juhe, jelo ih se u korizmi kao glavno jelo, a po Uskrsu za večere ili kao priloge.

Kad prolazite kroz šumu, iako ih ne berete, pogledajte kako lijepo svijetle u podnožju bodljikavih grmova, nježni, mekani i osjetljivi, zaštićeni zagrljajem oštre, bodljikave vlastite zeleni.