Filmski život Vlaha Bukovca

Vlaho Bukovac i Ivo Vojnović, Isječak iz dokumentarnog filma snimljenog 1918.
KB-633

Nevjerojatna životna avantura Vlaha Bukovca vrlo je rano počela intrigirati pisce da pripovijesno zabilježe zapanjujuće dogodovštine cavtatskog dječaka koji se već s 11 godina otisnuo u daleki svijet. Već 1881. godine književnik Marko Car u Slovincu objavljuje crticu iz Bukovčeva životopisa.

Simo Matavulj, slušajući Bukovčeve priče u jednoj kavani, nakon što se slikar bio vratio s Cetinja, zabilježio ih je u pripovijesti Slikareve uspomene, objavljene 1891. godine u zbirci Sa Jadrana.

Francuski putopisac dr. James Condamin putujući kroz Zagreb 1895. godine upoznao je Bukovca baš u vrijeme kad je slikao zastor za kazalište koje se tek trebalo otvoriti. On donosi opširnu Bukovčevu biografiju i reprodukciju skice hrvatskog preporoda, po kojoj je Bukovac radio tu veliku kompoziciju, u knjizi koja će izaći već početkom sljedeće godine: En Serbie et aux Rives du Bosphore. Sve je to ponukalo i samog slikara da, prvo u obliku dnevničkih zapisa svojoj supruzi, a zatim i u opširnom rukopisu, detaljno opiše sve svoje putešestvije, koje će konačno objaviti 1918. godine u autobiografskom romanu jednostavnog naslova Moj život.

Međutim, koliko god život Vlaha Bukovca izgledao kao scenarij nekog pustolovnog filma s elementima drame, akcije, pa čak i horora, nikad se nije našao režiser koji bi na filmsko platno prenio životni put tog velikog Cavtaćanina.

Nažalost, jedini trag na kojem je Bukovac zabilježen na filmskoj traci dok je u Pragu 1918. godine, u svom ateljeu, portretirao književnika Iva Vojnovića, izgubljen je. U zbirci Kuće Bukovac čuva se tek nekoliko isječaka filma, nedovoljno da bi ih se moglo gledati kao pokretnu sliku.

Možda su intenzitet i količina nesvakidašnjih dogodovština koje su Bukovca pratile kroz život ipak bile prezahtjevne za jednu takvu ekranizaciju, ali začuđujuće je malo i dokumentarnih filmova koji bi pratili njegov život i djelo. Jedan od rijetkih snimljen je 1994. godine u produkciji Zagrebfilma.

Jelica Bukovac, Vlaho Bukovac i Ivo Vojnović: Isječak iz dokumentarnog filma snimljenog 1918.
KB-633

Režirao ga je Bogdan Žižić, a snimljen je prema scenariju Igora Zidića, na najvažnijim lokacijama vezanim za Bukovčev život i stvaralaštvo. Od rodnog Cavtata, Pariza, Zagreba do Praga.

Film, inverzno, započinje snimkama s praškog Olšanskog groblja, na kojemu je Bukovac kremiran i gdje su mu brojni prijatelji i kolege došli odati posljednju počast, prije nego će se njegov pepeo zaputiti na dugi put do konačnog počivališta u rodnom Cavtatu.

U filmu saznajemo o Bukovčevim putovanjima preko Oceana, o putovanjima na jedrenjaku Osmi dubrovački, gdje je gotovo godinu dana plovio kao petnaestogodišnji dječak, zaustavljajući se u lukama Odese, Istanbula i Liverpoola. O prvim njegovim američkim mecenama. O odlasku na studij u Pariz kao i o njegovim najznačajnijim djelima. U duhu vremena i hrvatskih prilika u kojem ovaj dokumentarac nastaje, nosi jednu sumornu i tešku priču umjetnika koji će svoje trenutke iskrenog veselja i sreće, osim u slikanju, pronaći u krugu svoje ljubljene obitelji.