Konavoske migracije na dubrovačkom području

Konavoske migracije na dubrovačkom području

Kretanje stanovništva nekog prostora prati se prirodnim prirastom i migracijama. Prirodni prirast daje informacije koliko se ljudi na nekom području rodilo, a koliko ih je umrlo. S druge strane migracije upotpunjuju sliku o stanovništvu jer daju podatke koliko ljudi je uselilo na neki prostor, a koliko ih je iselilo. Osim toga, one pokazuju prosperitet neke sredine, upućuju na stvaranje viška ili manjka stanovništva te ukazuju na prirodne ili umjetne katastrofe. Kako bi se lakše analizirali razlozi, smjerovi i posljedice migracija, bilo je nužno podijeliti ih po skupinama. Tako se migracije prema trajnosti dijele na trajne, privremene i sezonske, a u novije vrijeme i dnevne. Nadalje, migracije prema načinu mogu biti dobrovoljne, prisilne, organizirane ili stihijske. Možemo ih podijeliti na vanjske i unutarnje, odnosno one unutar iste države i one izvan te države. Razlozi za migriranje su brojni, od prirodnih i klimatskih utjecaja, ekonomskih, pa sve do političkih. Sve migracije se mogu podijeliti u dolazne (imigracije) i izlazne (emigracije) čijim se zbrojem dobiva migracijska bilanca. U Konavlima s približnom točnošću možemo pratiti migracije od kraja 17. stoljeća, premda postoje djelomični podatci i za ranija razdoblja.

Najranije povijesno potvrđene migracije u Konavlima sežu u antičko razdoblje. Ipak, oni nam ne daju određene brojeve migranata, nego se tek posredno saznaje o migracijama. Slična situacija je i za znatan dio srednjeg vijeka. Preko arheologije i dijela povijesnih izvora saznajemo da je slavensko stanovništvo postalo mnogobrojnije od starosjedioca. Inflacija povijesnih izvora krajem srednjeg vijeka djelomično omogućuje praćenje migracija iz Konavala, ali ne i migracija u Konavle.

Konavoske migracije na dubrovačkom području

Čini se da je Dubrovnik tijekom srednjeg vijeka bio omiljeno odredište konavoskih emigranata. Legende dubrovačkog plemstva 20 % rodova povezuje s konavoskim porijeklom, ali tek se manji dio njih u izvorima može povezati s Konavlima. Izvori 14. stoljeća upućuju na to da je u Dubrovnik doselilo 125 Konavljana i Konavoka kao nekvalificirane radne snage te 52 šegrta. Ovo su samo emigranti potvrđeni u izvorima jer su njihovi ugovori ostali sačuvani u notarskim knjigama, pa je ovaj broj mogao biti i znatno veći. Ne zna se jesu li se neki od ovih emigranata vratili u rodni kraj ili nisu, ali ovi podatci jasno ukazuju na emigraciju prema urbanim središtima.

Nakon što su Konavle došle pod vlast Dubrovačke Republike, proces emigracije prema Dubrovniku će se nastaviti. Očekivano, to je u prvom redu nekvalificirana radna snaga i šegrti. Ipak, prisutna su useljavanja bogatijeg sloja stanovnika u Dubrovnik zbog jednostavnijeg obavljanja posla.

Konavoske migracije na dubrovačkom području

Migracije stanovnika lakše se mogu pratiti u kršćanskim zemljama od 17. stoljeća jer vođenje matičnih župnih knjiga postaje obavezno. U razdoblju od 1674. godine do Prvog svjetskog rata iz Konavala je u Dubrovnik stalno iselilo 626 Konavljana. Ovaj broj je bio vjerojatno znatno veći jer u njemu nisu popisane žene. Konavljani su iseljavali i u druge dijelove Dubrovačke Republike pa ih je tako u ovom razdoblju 28 iselilo u Župu, Rijeku dubrovačku i Zaton 14, Primorje 11, Pelješac 4, Elafite 33, a Lastovo 7. S druge strane, u Konavle se stalno doselilo 111 muškaraca i to 40 iz Dubrovnika, 30 iz Župe, 7 iz Rijeke dubrovačke i Zatona, 16 iz Primorja, 4 s Pelješca, 7 s Elafita, 1 s Mljeta te 6 s Lastova. U svim područjima osim Dubrovnika i Elafita gotovo je istovjetan broj emigranata i imigranata. Veći broj emigranata na Elafite treba promatrati teškim stradanjem Lopuda u potresu 1667. godine, nakon čega je otok doživio znatniju promjenu stanovništva. Razmjerno broju stanovnika, u Dubrovnik je najviše iselilo osoba iz župe Stravča, a najmanje iz župa Čilipi, Pločice i Vitaljina.

Tijekom 20. stoljeća iseljavanje Konavljana se nastavilo. Sve do sedamdesetih godina migracijska bilanca je negativna, nakon čega polako prelazi u pozitivu do Domovinskog rata. Što se tiče unutrašnjih migracija kroz 20. stoljeće, Konavljanima je i dalje omiljeno odredište ostao Dubrovnik, ali sve su popularnija i druga velika urbana središta. S druge strane, zbog turizma Konavle sve više privlače stanovništvo iz zaleđa i kontinenta.