Cavtat i Konavle

Iako se u Konavlima ističe kulturno, nacionalno i vjersko jedinstvo kraja sa sličnim načinom života, istim običajima, dijalektom, folklorom i mnogim drugim obilježjima, kao i zajedničkim društvenim i gospodarskim interesima u razvitku područja, navedene cjeline, župe, različite su gospodarske vrijednosti i razvijenosti. Isto tako, iako su Konavle gravitirale Dubrovniku, crkveno-administrativna podjela na župe stvorila je manje zajednice sa središtem, mjestom kojemu su okolna, manja sela gravitirala i u kojem su se okupljala, pa se u skladu s time može pratiti i različiti demografski i gospodarski razvitak naselja.

Župa Cavtat jedna je od triju najstarijih župa u Konavlima, a iako upravno-administrativno pripada Konavlima, opisivan je zasebno ili smještan pod dubrovačku rivijeru. Teritorij župe Cavtat pripada Donjoj bandi, međutim, i u toj se podjeli ističe (kao i Molunat) jer je njegova obala blaža, pitoma uvala, zbog čega je služio i kao luka za manje brodice. Cavtat, osim što je priobalna luka, sadržava karakteristike manjeg grada, odnosno nije riječ o isključivo agrarnom području, za razliku od ostalih naselja Konavala koja su ruralna. S vremenom je pomorstvo i ribarstvo zamijenjeno turizmom. Cavtat u Konavlima ima najrazvijenije povezane djelatnosti s turizmom poput ugostiteljstva, hotelijerstva, trgovine i prometa.

Cavtat, 1908.

Stanovništvo naselja Konavoskih brda koje je od 18. do 20. st. uspjelo steći veći imetak, gravitiraju Cavtatu i Zvekovici radi bolje trgovine, a nakon nekog vremena ondje ostaju živjeti. To se i danas može lako ustvrditi uspoređujući prezimena u župi Cavtat i župi Stravča. Navedeno je i razlog promjene djelatnosti, dolazi do smanjenog bavljenja ribarstva, a povećava se trgovina i ugostiteljstvo. U periodima kriza ovo područje oskudijeva za poljoprivrednim zemljištem, pa početkom 20. stoljeća u velikom broju napuštaju Cavtat trbuhom za kruhom, dok ostatak Konavala uzgaja vinovu lozu i bavi se poljoprivredom.

Cavtat i Zvekovica najveće useljavanje doživljavaju 70-ih i 80-ih godina 20. st., i to pretežito iz obližnjih općina Dubrovačko-neretvanske županije, ali i iz Bosne i Hercegovine. Cavtat i Zvekovica prednjače u pozitivnim demografskim trendovima, od broja stanovnika, useljenika pa i do dobne strukture stanovništva.

Isto tako, Cavtat je oduvijek izričito gravitirao Dubrovniku i bio je glavna prometna veza Konavala s Gradom jer se do njega putovalo brodicama upravo iz Cavtata. Utjecaji Grada, zbog samog položaja Cavtata, vrlo brzo i lako su dolazili u Cavtat, koji je sve dubrovačke utjecaje i mode rado prihvaćao.

U ovome je jedna od krucijalnih razlika između ostatka Konavala i Cavtata. Konavle, iako su pod utjecajem Dubrovnika, a i Cavtata, kao kraj čuva mnoge okamenjene elemente daleke prošlosti koja je u Cavtatu zamijenjena za one gradske. Dok Konavle teško otpuštaju ono usvojeno, a još teže primaju novine, na Mediteranu se izmjenjuju mode. Zato je u ostatku Konavala danas prisutna drugačija manifestacija pojavnosti i običaja nego što je to u Cavtatu.

Navedeno se može iščitati i brojnim kazivanjima i zapisima o međusobnoj nesnošljivosti Konavala i Cavtata. Na primjer, brojni su pogrdni izrazi nastali na temelju razlika u izgledu između Konavljana i Cavtaćana. Jedna od razlika bila je moda u nošenju brade i brkova, a još je vidljivija razlika u nošnji. Dok su Konavljani nosili konavosku nošnju, Cavtaćani su se oblačili poput Korčulana, Bokelja i ostalih prigradskih mjesta Jadrana, što ih je jasno distanciralo od dinarskog etnikuma. Sličan dokaz nalazi se i u činjenici da su u Cavtatu žene uglavnom tkalje, a Konavoke vezilje.

Veduta Cavtata, 1.polovica 19. stoljeća

Isto je i s govorom, Cavtat kao jedan od jadranskih centara naspram konavoskih ruralnih naselja bliži je dubrovačkom nego konavoskom, a razliku u govoru spominju brojni lingvisti, među kojima je i Dalibor Brozović koji smješta cavtatski govor pod dubrovački tip i navodi:

Govor Cavtata, gradića udaljenog oko 10 kilometara jugoistočno od Dubrovnika, istovjetan je govoru grada Dubrovnika u svim svojim glavnim obilježjima. Povrh toga, uzmu li se u obzir sve društvene promjene uzrokovane modernom urbanom civilizacijom u Dubrovniku, velikome kulturnom i turističkom središtu, može se reći da cavtatski govor danas bolje predstavlja dubrovački dijalekt od samoga dubrovačkoga govora.

S obzirom na nesigurnost pripadanja Cavtata i brojnih sličnosti i razlika s Konavlima i Gradom, kojih su itekako svjesni mještani ovoga kraja u raspravama jesu li Cavtat Konavle ili nisu, najtočnije je priznati Cavtatu njegovu specifičnost i definirati ga kao područje susreta konavoskog i dubrovačkog načina života.