Vlaho Bukovac i fotografija

Vlaho Bukovac i fotografija
Vlaho Bukovac, San Francisco, oko 1875.
KB-77

Zbirka fotografija Kuće Bukovac broji preko 700 fotografija koje su vezane za život i djelo Vlaha Bukovca i njegove obitelji. Najraniji Bukovčev fotografski portret nastao je u New Yorku 1868. godine. Prikazuje dječaka u tamnom odijelu, lijeve ruke položene na balustarsku ogradu, tipičan mobilijar fotografskih studija.

Riječ je o fotografiji podsjetnici, carte de visite, dizderijevskog formata, izumu francuskog fotografa André Adolphe Eugènea Disdérija. Naime, 1822. godine Nicéphore Niépce je, kombinirajući mogućnosti camere obscure, jednostavne naprave koja je projicirala perspektivnu sliku, i materijala osjetljivih na svjetlo, na metalnoj ploči premazanoj otopinom asfalta tijekom višesatne ekspozicije, napravio prvu fotografiju odnosno heliografiju. Proći će 17 godina do prvog sljedećeg koraka u kojemu će se doći do pristupačnog postupka upotrebljivog u praksi. Louise Jacques Mandé Daguerre, Niépceov dugogodišnji suradnik, 1839. godine je uspio dobiti prikaz na posrebrenim pločama u svega nekoliko minuta. Taj postupak nazvan je dagerotipija. Bili su to unikatni prikazi na sjajnoj plohi koji su se mogli dobro sagledati samo pod određenim kutom. U svojoj autobiografiji Bukovac će zabilježiti crticu iz San Francisca vezanu upravo za to svojstvo dagerotipija:

Prvi moj pokrovitelj bijaše brijač, on me preporučio svojim mušterijama, pa da me nekako osokoli, naruči mi portrait svog pokojnog oca. Izvadio e iz škrabice malenu sliku lijepoga starca, ali i to mi je bilo od slabe pomoći, jer ta slika (kako je obično kod ‘Daguerrotipa’) kako god bi ju prema svijetlu obraćao, svedjer se laštila!

Vlaho Bukovac i fotografija
Vlaho Bukovac, New York, 1868.
KB-1128

Sljedeće desetljeće konstantno se radilo na poboljšanju tog fotografskog procesa, a paralelno se razvijao i drugi postupak kojeg je, gotovo istovremeno s Daguerreovim, u Engleskoj predstavio William Henry Fox Talbot. Fotografija kakvu danas poznajemo utemeljena je na Talbotovom otkriću.

Njegov tzv. kalotipijski postupak nastajao je iz dvije faze: negativa i pozitiva. Daljnjim  istraživanjima i inovacijama fotografiranje je postajalo sve pristupačnije. Od izuzetno komplicirane, skupe i dugotrajne aktivnosti, konstantnim poboljšanjima doći će se do fotografije kakvu danas poznajemo. Već spomenuti André Adolphe Eugène Disdéri je 1854. godine patentirao fotografiju izrađenu albuminskim procesom na malom formatu, otprilike 5,5 cm x 9 cm, izrađena na tankom papiru koji je zbog svoje osjetljivosti lijepljen na karton malo većih dimenzija od same fotografije. Takva fotografija, nazvana carte de visite, postat će popularna i u širokoj upotrebi nakon 1859. godine zahvaljujući portretu cara Napoleona III. Uistinu prigodan format koji se mogao nositi u novčaniku, a i sam način izrade, omogućio je da svojom cijenom bude pristupačan širem sloju ljudi.

Takve su se fotografije razmjenjivale i poklanjale rodbini i prijateljima, a portreti poznatih ličnosti kupovali su se i skupljali.

Vlaho Bukovac i fotografija
Edmond Benard: Vlaho Bukovac u ateljeu
KB-14

Bukovac je tako za vrijeme svog boravka u Parizu prikupljao fotografije svojih kolega slikara u nešto većem formatu, koje je od 1880. do 1890. godine portretirao fotograf Edmond Bénard.

Riječ je o fotografskoj seriji nazvanoj Les Artistes chez euxKod umjetnika, gdje su umjetnici, izlagači na Salonu, portretirani u svojim ateljeima. Te su fotografije od iznimne umjetničke i dokumentarne vrijednosti, a Bénard je, među umjetnicima kao što su Cabanel, Gérôme, Benjamin-Constant, Rochegrosse i mnoštvo drugih, portretirao i Bukovca u njegovom pariškom ateljeu.

Međutim, malo je poznato da je Vlaho Bukovac, još za vrijeme boravka u San Franciscu (1874. – 1876.), savladao tehniku fotografiranja, razvijanja fotografija i koloriranja. O tome će ostaviti trag u rukopisu za autobiografiju gdje opisuje kako je zarađivao pomažući u jednom fotografskom studiju i kako piše: naučijo kako se preveđaju slike na kartu, pa njihove bagnje i sušenje, najpotlje ja bi lijepio i cilindravao iste. Iza podne za mene nebi posla bilo pa sam se bavijo sa pomoći photog. u slikanju, ufao sam daću doseći lijepo bit plaćen za koloriranje.

Više o ovoj temi saznajte na izložbi Bukovac iz tamne komore čije je otvaranje večeras u 19h u Kući Bukovac.