Sveta svadba starih Slavena

Konavoska svadba, Mijo Šiša Konavljanin
grana na trpezi

Mitska predodžba starih Slavena doživljava se u vidu stabla svijeta, čije korijenje označava podzemni svijet u kojem vlada Veles, deblo zemaljski svijet i krošnja nebeski svijet gdje je smješten Perun. Kozmički sukob ova dva vrhovna boga, kao temeljni mit staroslavenske mitologije, predstavlja dualnost prirodnih zadatosti i njihovih nadopunjujućih suprotnosti. Nadalje, mit se odvija kroz lik boga Jarila ili Jurja, Perunovog sina i Velesovog posinka, otetog u Veljoj noći te odvedenog u podzemlje nakon čega se kao mladić vraća u zemaljski svijet obnavljajući vegetaciju svojim hodom. Jarilo je utjelovljenje proljeća i ponovnog buđenja prirode čijim se dolaskom u svijet živih osigurava plodnost i rodnost zemlje. Uz Jarila kao personificiranog nositelja kretanja prirode kroz godišnja doba, važnu ulogu ima i božica Mara, Perunova kći i Jarilova sestra i buduća žena. Njih dvoje su glavni akteri mitskog zbivanja kojima je protumačen kružni ciklus prirode kao izvor cjelokupnog života na zemlji.

Ključni trenutak mitskog zbivanja jest sveta svadba božje djece, odnosno Jarila/Jurja i Mare, kojom se simbolično sjedinjuju nasuprotne karakteristike nebeskog i podzemnog svijeta, a koje tako donose rodnost i plodnost zemlje, usjeva i žetve. Svetom svadbom privremeno se unosi mir i kozmička ravnoteža među vrhovnim bogovima, a glavna karakteristika svete svadbe jest da je ona incestna ili rodoskvrna.

Incest je kod svih naroda ovoga svijeta zabranjen, no ova se svadba događa u božanskom svijetu, gdje vlada druga logika. Rodnost i plodnost koju svadba među božanskim partnerima donosi postiže se jedino ako su oboje partnera najvišeg roda, što u ovom slučaju i jesu. Značajno je i naglasiti da je kroz rekonstrukciju mnogih obrednih pjesama narodne poetike u kojima nalazimo tragove staroslavenske mitologije ustanovljeno da Juraj pri sudbonosnom susretu mijenja ime u Ivan. Ta činjenica svetu svadbu smješta na početak ljeta, to jest kraj lipnja, kad i započinje ubiranje prvih plodova zemlje pomno posađenih i posijanih na proljeće.

Sama sveta svadba prema mitološkoj kozmogoniji odvija se u nebeskom dvoru, na vrhu odnosno na grani stabla svijeta urešenoj zlatnim resama, na kojoj se nalazi zlatna jabuka i ptica, a prethodi joj dolazak mladoženje i susret s djevojkom u njezinu podnožju, to jest dvoru s ograđenim vrtom uz vodu. Ovaj prizor postaje simbolično mjesto i u mnogim obrednim praksama naše narodne kulture gdje se kroz brojne ritualne procese i rekvizite kao obredne činove nazire oponašanje obrazaca svete svadbe.

pirni lub

Svadbena grana ili dubak od pirnog luba uobičajen je svadbeni rekvizit tradicijske konavoske svadbe. Riječ je o grani masline ukrašenoj šarenim papirima, vrpcama, slatkišima, ubodenoj u veliki okrugli svatovski kruh nareckan na krajevima, sa zvrkom u sredini. Stajao je na trpezi za vrijeme svadbenog slavlja tik ispred nevjeste te u njoj nalazimo prežitak i presliku stabla svijeta. Također, darivanje nevjeste zlatom i srebrom tako da darovatelji isto stavljaju na grančicu masline otrgnutu s pirnog luba, asocira na zlatne rese nebeske grane, kao i darivanje zlatnicima zabadanjem u jabuku, simbol bogatstva i plodnosti.

Na vezu sa stablom svijeta, s njegovim nebeskim dvorom upućuju i kitice koje muški svatovi nose na kapama, dok perje na kapama ukazuje na vezu s nebeskom pticom, sokolom ili paunom s grane svijeta. Također, u trostrukom obrednom okretanju nevjeste i dječaka naoposum, apotropejskog karaktera za osiguravanje plodnosti i rodnosti ili u zaštiti mladenke izlaženjem trima lažnim nevjestama nalazimo simboliku broja tri, važnu za nebeski dvor, a kojim su predstavljena i nebeska tijela, Sunce i Mjesec kao personifikacija mladoženje i nevjeste te zvijezde kao personifikacija njihove djece. Aluzije na svadbu i nebesku granu, gdje se ona odvija između Jurja i Mare, nalazimo i u ulomcima i motivima svadbenih pjesama gdje se zlatna žica povija, gdje paun tica perje vije, perja nakićena bisera ili gdje sivi sokol prelijeće, kao i obredni igrokazima poput hvatanja lova odnosno kune.

muške perjanice

Brojna su podudaranja u ritualima slavenskih svadbenih običaja s mitskim zbivanjem svete svadbe, no samo poznavanjem mitske pozadine pučka tumačenja inače nerazumljivih pojava mogu dobiti na značenju. Iako podudarnosti i interpretacije nameću mnoga brojna pitanja o njihovu značenju, podrijetlu i oblikovanju, dah drevnih vremena i starine do kojih naše pamćenje ne seže, pronašli su put da žive i dalje.