Bukovac i Dante

Vlaho Bukovac: Raj
KB-984

U godini u kojoj se slavi 700 godina od smrti velikana svjetske književnosti, Dantea Alighierija, uvijek i iznova reinterpretiranog kroz razne umjetničke prakse, u talijanskom Forlìju 1. travnja ove godine otvorena je izložba pod nazivom Dante. Vizija umjetnosti.

Forlì, mjesto koje se nalazi na pola puta između Danteovog rodnog grada Firence i Ravene, grada u kojemu se nalaze njegovi posmrtni ostatci, u svom je gradskom muzeju Musei di San Domenico u suradnji s jednim od najpoznatijih svjetskih muzeja Galleria degli Uffizi, priredio izložbu kojom se predstavljaju umjetničke reinterpretacije lika i djela velikog pjesnika, nastale u dugom razdoblju, od 13. do 20. stoljeća. Izložba je međunarodnog karaktera, a izloženo je oko 300 djela iz najvažnijih svjetskih zbirki, među kojima i slika Vlaha Bukovca Raj iz fundusa Kuće Bukovac.

Zanimanje za kompleksnu danteovsku tematiku u našoj umjetnosti prisutno je još od renesansnog velikana minijature Julija Klovića, ali 19. stoljeće donosi potpuni preporod Danteovog djela koji u umjetnosti postaje nezaobilazan motiv. Mnogi svjetski slikari i kipari tog vremena ne ilustriraju samo Danteove riječi, već tekst reinterpretiraju i uz pomoć svojih umjetničkih vizija stvaraju autonomne umjetničke kreacije.

Nezaobilazna ličnost u hrvatskoj povijesti umjetnosti za koju sa sigurnošću možemo reći da je potaknuo i oblikovao interes za Dantea kod naših umjetnika kraja 19. stoljeća jest Isidor Kršnjavi. Taj svestrani erudit, povjesničar umjetnosti, slikar i pisac, preveo je i komentarima nadopunio Danteovu Božanstvenu komediju, svojim riječima da se vrhunaravne stvari objavljuju vizijama i snima utjecao je na likovni izričaj mnogih naših slikara.

Vlaho Bukovac: Čistilište
KB-980

Ta moda nije zaobišla ni Vlaha Bukovca. U svojoj slikarskoj trilogiji Raj, Čistilište, Pakao, Bukovac se pozabavio Danteovom metodom gledanja kroz rujno crven zrak. Svoj veliki spjev, nastao negdje početkom 14. stoljeća, Dante je nazvao jednostavno Komedija, naziv kojim se u srednjovjekovnoj poetici označavalo pripovjedačko djelo u stihovima, pisano jednostavnim jezikom koje, iako započinje tužno, završava sretno. Pridjevak božanstvena spjev je dobio sredinom 16. stoljeća u jednom mletačkom izdanju, i otad nosi to uzvišeno ime.

Dante kroz Pakao, Čistilište i Raj, opisuje zamišljeni trodnevni put na kojem ga prate rimski pjesnik Vergilije i Beatrice, žena koju je upoznao u ranom djetinjstvu i koja za njega predstavlja simbol milosti i čistoće. Taj put započinje na nekom neodređenom mjestu odakle se, kroz veliki lijevak u podzemlju, kreće prema paklu. Kako se spušta prema središtu zemlje, lijevak se postupno sužava, a u njemu su, prema vrsti i težini grijeha, grešnici smješteni u devet razina. U samom zemljinom središtu smješten je Lucifer, kralj pakla. Posebnim kanalom dalje se dolazi do mora južne hemisfere gdje je smješten otok s vrlo visokom planinom, točno na suprotnoj strani Jeruzalema. Riječ je o čistilištu u kojem su grešnici, slično kao u paklu, raspoređeni prema težini grijeha, ali ovdje obrnutim redom, od onih najtežih prema lakšima na vrhu. Raj se nalazi na samom vrhu planine i jednako je, kao pakao i čistilište, organiziran u devet krugova. Kroz pakao i čistilište Danteu je vodič Vergilije, a u raju ga dočekuje Beatrice.

Svako od tri dijela opisano je kroz različite boje i različite tonove osjećaja. Bukovac svoju trilogiju prema Božanstvenoj komediji, iako signature drugačije govore, slika u Cavtatu. Prvo je naslikao Raj, a dolje, u lijevom kutu slike nadopisao: Zagreb, 1898. Vjerojatno ju je Bukovac naslikao u Cavtatu, gdje boravi veći dio godine, a slika je potpisana u Zagrebu prije nego što će biti poslana na Svjetsku izložbu u Pariz 1900. godine. Slika je rađena suhom manirom i vidljivim linijskim, izdvojenim potezima kista. U blistavom okruženju s prevladavajućim crveno-ljubičastim i plavičastim tonovima naziru se likovi anđela koji mistični prostor osvjetljuju zvijezdama tako da se uspijeva razaznati lik Dantea i eteričan lik Beatrice.

Vlaho Bukovac: Pakao
KB-976

Čistilište, prostor sjetnih duša gdje misao o ljudskoj patnji blijedi pred nadom mogućeg spasa. Bukovac će na svojoj slici prikazati duše onih koji su, nakon pokajanja, spremni za odlazak na nebo. Svjetlo koje obasjava duše zaogrnute bijelim plahtama, Dantea i Vergilija, prirodno je osvjetljenje popodnevnog proljetnog dana tipično za cavtatski krajolik. Shodno temi, u Paklu prevladavaju tamne i teške boje, užas i patnja, vječni mrak. Prizor kojeg Bukovac opisuje događa se u osmom krugu pakla i ocrtava one koji su trgovali crkvenim dobrima i položajima.

Svojim slikama Bukovac prenosi Danteove misli o svjetlu, a to je upravo tema koja ga je kao slikara najviše okupirala.

… i eto, neko naglo svjetlo sijevnu sa svih strana čitavim velikim gajem, tako da sam posumnjao nije li blijesak. No, jer blijesak nestaje tek što se pojavi, a ovaj je trajao i sve više i više sjao…