Razvaline starog Epidauruma vrijedno je razgledati – II. dio

Arheološki lokalitet Rat
zračni snimak

Arheološkim istraživanjima, koja su 2014. godine na lokalitetu Rat u Cavtatu proveli Muzeji i galerije Konavala, otkriveni su ostatci zidova na kojima su vidljivi fragmenti žbuke sa zidnim oslicima, in situ. Na jugozapadnom rubu građevinskog sklopa kojeg je još 1907. godine otkrio arheolog-amater don Niko Štuk, a kasnije kroz nekoliko kampanja istraživali Dubrovački muzeji, nastavkom arheoloških radova na novoj, nižoj razini, otkrivena je vrlo zanimljiva uska prostorija. Dio istočnog zida s ostatcima niše, vidljiv još od ranijih istraživanja, otkriven je u potpunosti te su definirani i ostatci sjevernog i južnog zida prostorije i njen rastvoreni zapadni dio.

Na zapadnim krajevima južnog i sjevernog zida prostorije otkriveni su ostatci dobro sačuvane žbuke sa zidnim oslikom. Pronalazak zida koji na sebi nosi ostatke žbuke i zidnog oslika za svakog arheologa predstavlja poseban izazov. Slijedi pažljivo otkrivanje slojeva bez upotrebe težih alata kako se fragilni dijelovi novootkrivenih struktura ne bi oštetili. Oslobađanje od zemljanog pokrova takve nalaze izlaže naglom stresu  jer isušivanje uzrokovano promjenom temperature i vlage kao i posljedice UV zračenja ubrzavaju njihovo uništenje. Treba djelovati brzo, ali uz pomoć konzervatorsko-restauratorske struke, kao što je bio slučaj na arheološkom lokalitetu Rat. Prilikom otkrivanja bio je vidljiv unutarnji presjek žbukanih slojeva koji je omogućio uvid u sastav i samu izradu žbukane podloge. Ispostavilo se da je podloga na kojoj je izveden oslik vrlo visoke kvalitete, a sastoji se od tri sloja, dva sloja grublje žbuke zvana arriccio  i finalni, izuzetno glatki  sloj – intonaco.

Prostorija sa zidnim oslikom nakon konzervacije

O složenosti izvedbe dobre žbukane podloge i zidnog oslika ili freske, saznajemo iz Vitruvijeve knjige O arhitekturi, napisanoj u 1. stoljeću prije Krista. Kroz poglavlja O gašenju vapna i žbuke; O uređenju stropova, žbukanju i poliranju; O žbukanju vlažnih mjesta i o drenaži; O zidnim slikama; O pripremanju mramora za žbukanje, i dalje o pripremama boja, ali naročito kroz poglavlja koja se bave materijalima kao što su pijesak i vapno, iščitavamo pravu umjetnost i vrhunsko zanatsko umijeće u krajnjoj izvedbi zidnog oslika ili freske.

Kad se naime vlaga iz vapna u pećima iskuha, vapno postaje porozno i slabo. Kako nema vlage, privlači u sebe štogod slučajno dođe s njim u doticaj. Miješanjem ono pokupi snagu od elemenata drugih tijela i otvrdne u jedno tijelo. Tako se on sastavljen iz kojih mu drago dijelova spoji s njima kad se osuši, pa izgleda da ima vlastita svojstva svoje vrste. Stoga žbuka koja je dobro načinjena s vremenom ne postaje gruba i ne gubi boje kad se brišu, samo ako one nisu položene nepažljivo i nasuho, piše Vitruvije.

Arheološki nalazi

Tako je na arheološkom lokalitetu Rat, očigledno slijedeći proučene recepture, prvi sloj žbuke zalijepljene na zid krupnije granulacije, sastoji se od vapna, tučene opeke, kvarca i riječnog pijeska, crvenkaste je boje te izrazito jake čvrstoće. Drugi sloj žbuke je sivkaste boje, istog sastava kao i prvi, ali s više vapna i manjom količinom drobljene opeke. Završni tanki sloj intonaco, izrazito je fine obrade i vrlo je tanak. Na njemu je sačuvan zidni oslik, linearna dekoracija na blijedoružičastoj, gotovo bijeloj podlozi.

Vidljivi su ostatci debljih i tanjih crvenih linija, koje na uglovima imaju male stilizirane grozdove kojima je zidna površina bila podijeljena na pravilne četvrtine. Prema rasporedu vertikalnih linija možemo pretpostaviti da je zidna ploha prostorije horizontalno bila podijeljena na tri polja.

Arheološki lokalitet Rat, ostatci zidnog oslika in situ

Također, tijekom istraživanja pronađen je i veći broj ulomaka žbuke s oslikom koji su u nekom trenutku propadanja lokaliteta otpali sa zidova. Uglavnom se radi o ulomcima žbuke s motivima kakve nalazimo i na ostatku zidnog oslika na zidu, ali ima i ulomaka žbuke na kojima su vidljivi tragovi drugih boja kao što su oker, zelena, plava i crna. Na nekoliko ulomaka vidljive su i zakrivljene linije pa možemo pretpostaviti da je unutar polja, uokvirenih crvenim linijama bio i mali, središnji figurativni ili floralni prikaz, ili možda veduta.

Prema ostalim pronađenim nalazima kao što su ulomci štuko dekoracije i raznobojni fragmenti mramornih pločica, možemo pretpostaviti da je gornja zona zidnog oslika bila zaključena štuko profilacijom, a donja zona zida, ispod oslika, vjerojatno je bila dekorirana mramornom oplatom.

zidni oslik in situ

Za pretpostaviti je da je ova uska i duga prostorija bila bačvasto nadsvođena, čemu u prilog ide i veliki broj pronađenih ulomaka sedre. Ovaj specifični oblik dekoracije kakav vidimo sačuvan na fragmentu s lokaliteta Rat, tzv. linearni stil, javlja se tek krajem 2. stoljeća, a karakterističan je za 3. stoljeće.

S obzirom da ostali kako arhitektonski tako i pokretni nalazi ovog građevinskog sklopa govore o njegovoj upotrebi i nastajanju od 1. stoljeća prije Krista pa sve do 4. stoljeća, pretpostavljamo da je do dogradnje ove intrigantne prostorije došlo u 3. stoljeću. Ovi arheološki ostatci svjedoci su visoke kulture življena u antičkom Epidauru.