Glavosjek sv. Ivana Krstitelja

Uvidom u katolički kalendar, uz Blaženu Djevicu Mariju i Isusa Krista jedini svetac koji ima slavlje dana rođenja ili zemaljski rođendan je sv. Ivan Krstitelj. U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi 24. lipnja, a mučeništvo još poznato kao Glavosjek sv. Ivana Krstitelja 29. kolovoza.

U Konavlima nalazimo veći broj crkvi posvećenih sv. Ivanu Krstitelju i slavlju njegova rođenja. Nalaze se u Čilipima, Vignjima, Vodovađi, Grudi, Moluntu i Gunjini no poznata nam je i jedna crkva posvećena Glavosjeku sv. Ivana Krstitelja.

Arheološka istraživanja 2017. g.

Lokalitet Crkva sv. Ivana Glavosjeka u Ljutoj smješten je na omanjoj glavici između Gornje i Donje Ljute. Na lokalitetu su tijekom 2017. i 2018. godine vršena arheološka istraživanja koja su potvrdila ranija saznanja, ali i doprinijela nizu novih spoznaja o lokalitetu. Spomenutim arheološkim istraživanjima obuhvaćen je prostor unutrašnjosti crkve i njezine neposredne okoline.

Kontinuitet lokaliteta seže još u antičko razdoblje. U antičku tj. kasno antičku fazu spadaju ostatci rimske vile rustike, stambeno-gospodarskog kompleksa, s epigrafičkim natpisom i spomenom obitelji Tarius koja je u to vrijeme živjela na području Konavala. Ovaj epigrafički natpis je zapravo nadgrobni natpis koji je prvi uočio sir Arthur Evans sredinom 19. st. Najvjerojatnije se radi o natpisu koji podiže brat imenom M preminuloj sestri Tariji. Datira se na prijelaz 1. u 2. st. na temelju kratice DM (Dis Manibus) koja označava Mane, rimska božanstva preminulih duša.

Sljedeća faza je rano srednjovjekovna, točnije 11. stoljeće, u kojoj je definirana jednobrodna, trotravejna crkva nastala nad zidovima vile rustike. Crkva je sačuvana u visini od 1 m, a ovakav tip se može pripisati tzv. južnodalmatinskom jednobrodnom kupolnom tipu crkve, iako se ovdje ne može sa sigurnošću tvrditi da je crkva imala kupolu. U Konavlima, po tipološkim odrednicama, najsličnija crkva ovoj fazi sv. Ivana je crkva sv. Dmitra u Gabrilima. Titular prvotne crkve nije poznat, ali već se u sljedećoj fazi nadogradnje u arhivskim spisima spominje kao sv. Ćiril.

U kasno srednjovjekovnoj fazi (15. st.) crkva se nadograđuje, no zbog loše očuvanosti od tog razdoblja nam je ostao sačuvan samo južni zid crkve. Završna je novovjekovna faza (17. – 18. st.) u kojoj se crkva popravlja te joj se nadograđuje trijem. To je najvjerojatnije i razdoblje kada se mijenja titular u sv. Ivana Glavosjeka.

Godine 1979. u razornom potresu koji je pogodio Dubrovačko-neretvansku županiju stradala je i crkva. Oko 1980-ih po projektu Stijepa Butijera izgrađena je nova, modernija crkva koja se danas koristi u liturgijske svrhe. Zanimljiva je činjenica da nova crkva nije izgrađena na temeljima stare, već uz nju.

Nedavno obnovljena crkva sv. Ivana Glavosjeka nalazi se nad ostacima ranosrednjovjekovne crkve. Njeni zidovi svjedoče nizu pregradnji koji su se dogodili kroz stoljeća, a uz crkvu se osim novog groblja još nalazi i srednjovjekovno groblje. Tako danas glavicu između Gornje i Donje Ljute krase dvije crkve sv. Ivana Glavosjeka. Jedna koja služi za liturgiju, a druga, obnovljena na uvid u prošla vremena.

Cijela obnova je bila potaknuta željom bratstva sv. Ivana da se uredi i prezentira ruševna crkva, a radovi obnove i rekonstrukcije financirani su sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine.