Bez obzira što se blitva uzgaja po cijeloj Hrvatskoj, i na kontinentu i uz more, blitvu ćemo nekako povezivati s ribom, Dalmacijom i ljudima koji žive uz more. Za nacionalne razmjere blitvari su ljudi s mora i upravo u toj istini leži podrijetlo današnje priče.
Konavle, kao jedan od rijetkih teritorija uz more koje mu ono nije bilo presudno, dokazale su kako su svi oni koji Dalmatince nazivaju blitvarima u pravu. Od kad smo u Konavlima počeli uzgajati blitvu, u otprilike isto vrijeme počeli smo koristiti dobrobiti mora, ribanja i ostalih ljepota koje morske ljude identificiraju. Možda vam ovo zvuči neobično, ali kako nas informiraju stariji kazivači, u Konavlima se prije nije sadila današnja blitva. Sadila se bitva za prace, a to će reći repa, sadila se i cikla, ali blitva nije. Nju su jeli ljudi s mora jer je bila samonikla uz more. Konavljani su u poju tako uporno sadili bitvu za prace, odnosno repu kasnije nazvanu bitvorepa, ne znajući da u duši ipak sade blitvu, a onu koju mi danas nazivamo blitvom brali su za jelo samoniklu po obroncima koji gledaju na more. Tako su blitvu jeli ljudi s mora, jer je bila samonikla uz more.
Blitva (lat. Beta), biljni je rod od oko 12 vrsta, iz potporodice je lobodnjača latinskog naziva Chenopodiaceae i porodice štirovki, lat. Amaranthaceae, među koje spadaju špinat, repa i cikla (lat. Beta vulgaris ssp. rubra). To je ekonomski najvažnija kultura koja hrani u svojim kultivarima i ljude i životinje. Nekim vrstama koristi se plod kao žitarica, nekima korijen, a nekima list. Tu se prisjetimo priče o djedu i repi za čiji je korijen, da bi se izvukao, trebalo pozvati sve ukućane i kućne životinje. Povuci, potegni, iščupat se ne da. Tek kad je i posljednji u lancu, mali miš pomogao poteći koloni, repa se iščupala. Njen duboki korijen omogućuje crpljenje vlage iz dubine, pa je otporna. S tim korijenom i lišćem hranilo se životinju, a lisnatu blitvu počelo se saditi tek kad je krenula opskrba hotela, šezdesetih godina prema Boki i prema Dubrovniku.
Kultiviranu blitvu zovu još rimski kelj i srebrena repa. Postoje različite vrste blitve, a razlikuju se pod debljini stabljike i boji. Ima ih u svim bojama, a otuda i popularni naziv u engleskom jeziku Rainbow chard za mješavinu sjemena blitve raznih boja. Mogu biti crvene, žute ili bijele mesnate stabljike s velikim zelenim lišćem. Sadi se cijelu godinu, a kad je malko uhvati prekala bude slatka, slično kao i raštan.
Nama je zanimljiva ova samonikla, koju nalazimo po cijelim Konavlima. Ipak, više ju ne nalazimo samo kao samoniklu malu blitvu koja raste gdje joj miriše more, već i kao brojne samonikle odbjegle vrste koje su se, osjemenivši se, od kultivirane majke raznijele po okolnom terenu. Stoga, pod pojam samonikle blitve dolaze različite varijante zelene ukusne biljčice, i odbjegli kultivari i stara pramajka svih blitvi, blitva martitima.
Ova morska samonikla, lat. Beta vulgaris, odnosno maritima, koja raste u širem obalnom pojasu Sredozemnog mora, najmanja je i najžilavija. Ona je vrsta od koje je krenulo kultiviranje, zapravo od nje su nastali svi kultivari, pa čak i cikla i šećerna repa.
Ima srcolike listiće na kratkim stabljikama koji su žilavi i mesnati, a gornji, manji u obliku su romba. Ne raste pojedinačno, već u skupini kao grmić. Listovi se zbiju u malo zemlje koju nađu u pijesku i kamenjaru te ne dostižu dužinu veću od 15 centimetara, a u pjeskovitom tlu nešto više. Jako je ukusna, kad se skuha ostaje čvrsta, ne lijepi se kao domaća oko pantarula, pa se od nje može raditi krem juha i varivo, a ne samo lešada s krtolom.
Ova druga samonikla blitva koja je odbjegla po Konavlima, podivjala gospodarica proljetnih livada, jednako je ukusna. Ona naraste nešto visočije od divljake, s listovima i do 30 cm, a dužina peteljke znatno je veća i gotovo da joj poznajete podrijetlo. Do svibnja caruje po livadama i, ako se livada pokosi, ona daje još jednu rundu listova za branje prije nego se osjemeni u svibnju. Kad se osjemeni i kad o Petrovu sve zgori iznad zemlje, njene sjemenke su već u zemlji i čekaju kišnu jesen da se ponovno prime.
Bezbroj je recepata u koje je možemo staviti, a ako je nije dovoljno za ubrat, neka bude dio pazije, mišance. Kuhati je možemo na lešo, praviti od nje soparnike i pite, raditi variva i juhe, što god poželimo, samo je važno da je koristimo jer je zdrava.
Blitva je prepuna vitamina K koji sprječava razaranje kosti, beta karotena i brojnih drugih vitamina i minerala, pa su blitvari čvrstih kosti, dobrog vida i lijepe kože, a što vam drugo i treba za duge šetnje uz more, veranje po kamenjaru po suncu i za uživanje u vizurama koje nas okružuju.