Obljetnice su prilike da se pozovemo na razmišljanje, ako već ne možemo na slavlje. Ove godine na današnji dan slavi se Dan planeta Zemlje. Na konferenciji UNESCO-a 1969. godine John McConnell (1915. – 2012.) prvi je put predstavio ideju obilježavanja Dana Zemlje.
Kao kršćanin je duboko vjerovao da se mi, ljudi moramo pobrinuti za planet Zemlju i sva bića na njoj prema psalmu 115, koji između ostalog kaže: Nebo je Gospodnje, a zemlja je dana ljudima.
Godina 1969. nabujala je idejama o ekologiji, zaštiti prirode i održivosti. Sir David Attenborough intenzivno je tih godina snimao emisije i filmove o prirodnim okruženjima, koja su i danas jednako atraktivna, a njegovi su prilozi bili i dijelom nedavnog kurikuluma škole od doma na BBC-u.
Tijekom 1969. godine ljudi su se različitih provenijencija po svijetu udruživali u načelima; vjernici, komunisti, kršćani, židovi, budisti ili ateisti. Svi koji su svjedočili tehnološkom razvoju osjećali su isto: štetu koja se čini nad prirodnim okolišem i neodrživom načinu gospodarenja te su prognozirali najgore.
Stanovnici planeta Zemlje te godine povezivali su se idejama o zaštiti prirode i glazbom. Te godine na glazbenom planu susreli su se svi i za svakoga je bilo ponešto. Elvis Presley, Rolling Stonesi, Beatlesi, David Bowie i brojni drugi, svi su bili aktivni. Iste godine održan je i Woodstock festival pod motom 3 dana mira i glazbe. Predstavljani su etnoizvođači, a djeca zapadnog svijeta odlazila su po mudrost istoka. Svijet se globalizirao kroz glazbu i ekološke ideje, odnosno kroz ljubav za mili planet.
Ni mi nismo zaostajali. U Zagrebu je iste godine osnovano Hrvatsko ekološko društvo s namjerom edukacije i sa zadaćom razvijanja, popularizacije i primjene spoznaja iz područja ekologije. Njihova aktivnost i danas je prisutna.
Te iste godine zaštićena je i dubrovačka zečina.
U Konavlima se tih godina provodila elektrifikacija u dislociranijim selima, Zračna luka se širi, a Konavljani su naseljavali Mečajac i gledali se zapošljavati u cavtatskim hotelima, na aerodromu, tek otvorenim Konavoskim dvorima ili se namjestit gdje u Gradu. Napuštali su tradicijski oblik života, a održivost o kojoj su sve znali ostajala je s najstarijima.
Te, 1969. godine, ne zbog ekologije već zbog razvoja, Konavle su izgubile željeznicu. Štrika je ostala bez Ćira, a Konavljani su se služili metalnim i drvenim ostatcima tračnica koje i danas nose mnoge podove i tarace u konavoskim kućama. Oni koji plasiraju svoje proizvode, imaju svoje aute, turizam se razvija, živi se dobro, a voće i povrće ima onaj puni okus kojeg se sjećaju stari.
Tereza, konavoska diva, te godine osvaja nagradu na Splitskom festivalu s pjesmom Nono, dobri moj nono pjevajući stihove sve manje je ljudi ča nalik su na te. Svi su osjećali promjenu. Te godine su Konavljani započeli svoj Prvi pljesak, koji je i do danas živ. Počelo je osvještavanje prostora, što se vidi i kroz djelovanje svih institucija, osjeća se razvoj koji želi devastirati, zaštićuje se i kulturna baština. Tako iste godine dolazi pod zaštitu i kompleks mlinova i stupa rijeke Ljute.
Globalno, istu tu godinu protresli su veliki problemi kao i ovu našu. Potresi su bili brojni, onaj u Indoneziji, Etiopiji, Kini i Iranu, a na našim područjima potres je potaracao Banja Luku. Sve skupa te godine u potresima je stradalo 4 000 ljudi.
Isto tako, u Hong Kongu je započela velika epidemija gripe, odnosno pandemija koja je uzrokovala smrt oko milijun ljudi po cijelom svijetu, posljednja takva prije pojave svinjske gripe. U Ameriku su je donijeli veterani iz Vijetnama. Šezdesetih se ratovalo po Vijetnamu i Kambodži, a u ovom našem desetljeću po Bliskom istoku. Siromaštva i gladi opet iz istih razloga.
Od 1969. godine, mi, ljudi koji upravljamo resursima našeg planeta napredovali smo u znanju o pojmovima kao što su ekologija, zaštita prirode, održivo gospodarenje. Danas i djeca i starci sve znaju o okolišu i od 1969. godine izašle se brojne studije, knjige, filmovi, udžbenici pa čak i sekte zaštite okoliša ovog nam planeta.
Istovremeno, ekološki otisak zapadnog svijeta u razdoblju od 1961. do 2000. godine porastao za 150 %. Danas je toliko neodrživ da smo potrošili resurse svoje unučadi, a jednaku kvalitetu života možemo imati u puno manjem otisku, da ostavimo nešto i svojoj djeci.
Razlozi gladi u svijetu nisu iz manjka resursa nego iz društvenih razloga, kao i svi ostali problemi kojima svjedočimo prateći sudbinu svijeta u posljednje vrijeme. Za primjer su i pojave kolere koja ubija oko 3 milijuna ljudi, a u 90 % slučajeva uzrok je u nečistoj pitkoj vodi, dok malarija svoj uzrok ima u krčenju šuma.
A opet, u Konavlima smo ovih godina osvijestili koliko nas još naš okoliš podržava i koliko malo treba našoj Zemlji da se oporavi kad nas ne bude. Na Stradunu je rasla trava, a kada nema aviona, ptice pjevaju na sve strane, Konavosko polje postala je špica.
Nebo je Gospodnje, a zemlja je dana ljudima, svatko od nas ima svoj ekološki otisak. Možemo li hodati nježnije[1], da do sljedeće obljetnice ne budemo samo znali, nego i očuvali.
[1] Šimleša, Dražen. 2010. Ekološki otisak: Kako je razvoj zgazio održivost. Tim Press, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb.