Povali joj granu, dat će ti mladu

U prirodi postoje biljke koje se šire povaljivanjem, odnosno puštanjem korijenja iz grane ili izdanka. Na taj način biljka dobiva još jedan korijenski sustav iz kojega mogu niknuti nove mladice. Većina tih biljki spada u obitelj penjačica, a u Konavlima su svakako najpoznatiji kupina, brštan i skorbut. Od kultiviranih biljki koje se u prirodnom stanju šire povaljivanjem pripada i vinova loza. Današnja će tema pokušati objasniti kako možete povaliti voćku i kako se mogu napraviti sadnice voćki koje se prirodnim putem ne povaljuju.

Još od kraja 19. stoljeća, kada je u Europu stigla peronospora i filoksera, nije neobično da se maćana loza osuši i propadne. Na taj način ostajemo bez jednoga trsa u našem vinogradu. Za pravilno sađenje vinograda treba pretrapit dolac do pola dikele u glinu što uključuje prekidanje i izbacivanje svakog korijena ili žile koja nam se nađe na putu. Kako je to nemoguće u već postavljenom vinogradu, tako se izgubljeni trs može nadoknaditi povaljivanjem. Za povaljivanje loze potrebno je pronaći odgovarajući prut loze koji je dovoljno dug, kreće se u smjeru gdje će se loza povalit i ima dovoljno pupaka. Zatim treba iskopati rupu na mjestu gdje će se povalit loza, ali ne preduboko da se ne prekinu žile drugih loza (do 40 cm). Na dno rupe može se staviti malo gnoja koji se prekrije zemljom, a potom se u rupu stavlja prut koji se prekrije zemljom. Iznad zemlje ostavi se 3 do 4 pupka, a ostatak pruta se odreže. Već iduće godine loza se može odvojiti od trsa majke, ali treba paziti da idućih nekoliko godina u ljetnim mjesecima ima dovoljno vode.

Svaka voćka kojoj se može spustiti grana u zemlju, može se povaliti. Ovo se u prvom redu odnosi na smokve jer rastu u širinu i ako se ne obrežu, mlade grane mogu doći sve do zemlje i nerijetko se u takvim slučajevima smokva sama povali. Ipak, biljke koje nisu penjačice i ne rastu u širinu, treba povaljivati na drugačiji način, treba im stvoriti umjetno povaljivanje. Tome nas poučavaju i naši kazivači: Pokonja tete Stane bi o jednu granu limuna objesila plastičnu boteju u kojoj bi bilo zemje, izbušila rupu kroz koju bi provukla manju granu i ta bi grana puštila žile u zemju. Na ovaj način se jednostavno može napraviti sadnica koja se kasnije presadi na željeno mjesto.

Voda i minerali iz zemlje neophodni su za život biljke, pa sama biljka iskorištava svaku mogućnost za širenje korijenskog sustava. Grana u zemlji i oko nje ima dovoljno vlage te se- transformira u sadnicu s korijenima. Tako umjesto izbacivanja pupova, izbacuje korijen, a što veću korijensku mrežu stvori, to će prije rasti. Bilo da želite razmnožiti kulturu vaših agruma, nadomjestiti osušenu lozu ili se volite sunčati okrećući smokve, povaljivanje je jednostavna i besplatna tehnika proširivanja voćnjaka.