U arkadijskom krajoliku Paljeg Brda, pozicionirana na flišnom brežuljku među čempresima, uzdiže se crkva posvećena sv. Pavlu. Uz titular, tek će detalj na njenom pročelju, lijepo oblikovana tranzena s prikazom ljiljana, odnosno križa i motiv četverolista, upućivati da je riječ o vrlo staroj građevini koja spada među ranije, danas sačuvane konavoske crkvice.
U neposrednoj joj je blizini, svega otprilike kilometar jugozapadno, crkva sv. Petra u Karasovićima, s kojom čini prostor obilježen najstarijim kršćanskim titularima, sv. Petrom i Pavlom.
Nastale na području na kojemu se u antici nalazio arhitektonski kompleks, vjerojatno villa rustica, a uzimajući u obzir i tlocrtnu situaciju današnje crkve sv. Petra, moguće je da su na tim pozicijama bile i ranokršćanske crkve, što ostavljamo kao otvoreno pitanje za buduća arheološka istraživanja.
Znamo da je crkva sv. Petra bila matica srednjovjekovne župe Pločice kojoj je pripadala i crkva sv. Pavla.
Današnji izgled crkve rezultat je nekoliko obnova, od kojih se jedna dogodila 2003. godine kad se ozbiljno razmatralo i njeno rušenje te ponovna gradnja. Srećom, to se nije dogodilo.
Crkva sv. Pavla Apostola, zaštitnika pisaca, glasnogovornika, misionara, zmijskog ugriza i mnogočega drugog, sačuvana je kao vrijedan spomenik kulture za buduće generacije.
Dr. Zdenko Žeravica u Prilozima Instituta za arheologiju 2004. godine objavio je nama danas izuzetno važan tekst o ovoj crkvi.
Utvrdio je da su unutrašnja lica zidova složena od sitnijih kamenih lomljenaca bez postavljanja u redove, što pretpostavlja ranosrednjovjekovnu gradnju, čiji je završni sloj žbuka. Također, Žeravica pretpostavlja da je ta rana crkva imala apsidu koja je, sudeći po strukturi istočnog zida, bila srušena da bi se u kasnom srednjem vijeku izgradio ravan zid. Pretpostavlja da je ta jednobrodna crkva s apsidom, koja je mogla biti podignuta na temeljima ranokršćanske crkve, izgrađena već u 7. ili 8. stoljeću, a to potkrepljuje predloženom datacijom kamene tranzene koja se nalazi na pročelju crkve, iznad ulaznih vrata.
Tranzena je kamena perforirana ploča kojom se zatvara otvor prozora ili ograda svetišta, ukrašena geometrijskom ili figuralnom dekoracijom. Tranzena na crkvi sv. Pavla lučno je zaobljena na gornjem dijelu, uokvirena jednostavnom letvicom, a tordiranom gredom podijeljena na dva polja. U gornjem polju isklesan je motiv ljiljana, a u donjem četverolist, koji će kasnije, u predromaničko doba, derivirati u motiv učvorenih pereca. Trolisni ljiljan u središtu ima uklesanu jednoprutu plitkoreljefnu kružnicu s upisanim križom. U donjem dijelu je kvadrat s upisanim četverolistom, koje Žeravica vidi kao listove lovora. Upravo lovorov vijenac sv. Pavao uspoređuje s neraspadljivim vijencem kojim će biti ovjenčana kršćaninova pobjeda.
Daljnjom sveobuhvatnom analizom tranzene Zdenko Žeravica datira njen nastanak vrlo rano, u 7. stoljeće, te kaže da je nastala na kasnoantičkim osnovama, a u religioznom smislu na zasadama ranog kršćanstva, čiji religijski simboli su se neprekidno prenosili dalje u srednji vijek u okviru misaonih i religijskih načela zapadnog kršćanstva, naravno, uz evidentni razvoj umjetničkih stilova.
Helena Puhara, viši kustos
Izvori i literatura:
Fisković, I., Pogled na crkvene spomenike iz srednjeg vijeka u Konavlima, u: Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti 1, Dubrovnik, 1998.
Kapetanić, N., Vekarić, N., Granice konavoskih crkvenih župa, Anali zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, XXXIII, Dubrovnik, 1995.
Žeravica, Z., Ranosrednjovjekovna kamena tranzena na crkvi Sv. Pavla u selu Palje Brdo u Konavlima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 21, Zagreb, 2004.
Žeravica, Z., Kovačić, L., Konavle: srednjovjekovna groblja, Dubrovački muzeji – Arheološki muzej, Dubrovnik, 2002.