Vlaho Bukovac i odlikovanja

Odlikovanje je znak priznanja za posebne zasluge koje pojedinac stekne svojom hrabrošću, zalaganjem, doprinosom znanosti, kulturi, i slično. Odlikovanja uglavnom dijeli vrhovna državna vlast, predsjednici odnosno vladari za zasluge u vojnim ili civilnim aktivnostima, te su prvenstveno moralnog i simboličkog karaktera. Dug je vijek odavanja počasti zaslužnim pojedincima pa se tako odlikovanja, u današnjem smislu riječi, razvijaju već u antičko vrijeme. Zaslužni rimski vojnici dobivali su priznanja za hrabrost i ratne zasluge u obliku znački, to jest medaljona koji su se nosili na grudima, tzv. phalerae. Upravo će se po njima i nazvati pomoćna povijesna znanost koja se bavi proučavanjem odlikovanja, medalja i drugih oznaka časti – faleristika.

Vlaho Bukovac, za svoj izuzetan umjetnički rad, odlikovan je s pet ordena, koji se danas čuvaju u Kući Bukovac. Mahom ih je dobio portretirajući vladare i njihove obitelji ili sudjelovanjem na izložbama koje su bile od iznimne važnosti za države u kojima su se upriličile.

Prvi orden u svojoj kolekciji Bukovac je dobio 1882. godine. Riječ je o srpskom Takovskom krstu V. stepena kojim je odlikovan za monumentalan portret kraljice Natalije. U Beograd stiže u ljeto te iste godine, nakon što je na pariškom Salonu slika Velika Iza postala senzacija – le clou du Salon, kako su pisale gotovo sve novine. U autobiografiji Moj život Bukovac će zapisati: Prije mog odlaska posjetih Maitre Cabanela, da se s njim posavjetujem, ali uistinu, k njemu me još više vodila druga namjera. Htjedoh naime, da se pred njim malko banim svojom novom srećom. Moj me bivši profesor vrlo ljubezno primio i čestitao mi na uspjehu u Salonu i rekao mi: ‘Mladi ljudi, koji su marljivi i ljube svoju umjetnost, mnogo mi se svidjaju i vi ste jedan od tih. Želim vam od srca još veći napredak!’

Iskustvo s beogradskog kraljevskog dvora ostat će Bukovcu u najboljem sjećanju. Možda je imao i poseban tretman jer je njegov mecena Medo Pucić desetak godina ranije bio učitelj kralju Milanu Obrenoviću. Upravo će ga vijest o Pucićevoj smrti zateći u Beogradu.

Nažalost, za majstorski izveden portret kraljice Natalije Bukovac nije dobio dozvolu za izlaganje na Salonu 1883. godine zbog obiteljskih trzavica, koje će završiti prekidom kraljevskog para.

To mi je bilo veoma neugodno radi Cabanela, koji je mogao promisliti, da je moj put u Srbiju valjda bila laž. – požalit će se Bukovac.

Međutim, iste te 1883. godine crnogorski knjaz Nikola boravi u Parizu te predlaže Bukovcu da se s njim vrati na Cetinje i da na dvoru izradi veliki broj portreta. Dogovoreno je četrdesetak portreta po nešto nižoj cijeni od one za koju je već afirmirani slikar radio u Parizu. Odireš li ti tako svakoga u Parizu ?! osvrnut će se knjaz i na tu znatno sniženu cijenu, a Bukovac će zabilježiti da je prihvatio ponudu više radi slave, neg li radi novčane koristi.

Crnogorska epizoda, kako je Bukovac opisuje u autobiografiji, možda malo i pretjerano, nezadovoljan tretmanom, graniči s komedijom i burleskom. Od putovanja vlakom iz Pariza prema Bariju, vožnje brodom, put od Kotora do Cetinja, tri mjeseca čekanja da bude primljen na dvoru, i konačno – od četrdeset naručenih portreta, Bukovac je za knjaževsku obitelj naslikao svega trinaest, i to dovijajući se uz pomoć lukavština. Ako je on mudar, nijesam ni ja lud! Ako si ti iz Cetinja, a ja sam iz Cavtata! Pa da vidimo! – neće se dati Vlaho.

Ipak, za svoj angažman Bukovac će biti odlikovan: ‘Daću vam Danilov krst III. reda, jeste li zadovoljan?’ Opet mu se poklonih i zahvalih na svemu. I dovrših: Ponosan sam na Danilov krst, a dao Bog da mi bude od sreće!’. I sama dodjela proći će u duhovitim dosjetkama i nadmetanju, kao i cijeli boravak na Cetinju: One iste večeri, malo kasnije ministar Matanović i još jedan vojvoda dodjoše u hotel i svečano mi dadoše Danilov krst sa diplomom. Ministar mi reče, da su taj krst skinuli s prsi jednoga vojnika, da je to samo pro forma, da oni znadu da ga ja ne ću uzet i da ću ja lako ljepši u Parizu dobavit. Rekoh im da je za mene uprav taj krst amanet, jer da ga je nosio junak. – Uzeh ga i još ga danas kao svetinju čuvam.

Iako je Bukovac portretirao i cara Franju Josipa, odlikovanje Orden cara Franje Josipa I. dobio je za sudjelovanje na Milenijskoj izložbi u Pešti 1896. godine, ali to je priča sama za sebe.

Još će za jednu izložbu, onu Lade održane u Sofiji 1906. godine, Bukovac dobiti odlikovanje. Bio je pozvan izlagati kao počasni član, zajedno s Alfonsom Muchom u zasebnoj prostoriji,  te se predstavio se s osam djela. Bugarski knez Ferdinad za novi Državni muzej tada će otkupiti slike Ormar buduće slave i Nebeski duhovi teodlikovati Bukovca Ordenom za građanske zasluge.

Nekoliko godina ranije, točnije 1901. godine vrativši se u Srbiju, ovaj put u Smederevo gdje je portretirao kraljevski par Aleksandra i Dragu Obrenović, Bukovac je odlikovan Ordenom sv. Save III. reda.

Osim ordena, Bukovac je za svoj rad i izlaganja na mnogobrojnim izložbama odlikovan i nizom medalja, ali o njima drugom prilikom.