Odnos Vlaha Bukovca i supruge mu Jelice više je nego ogledni primjer ljubavi i poštovanja među bračnim partnerima. Da je u mladoj Jelici Pitarević našao najveću sreću svoga života, Bukovac je bio svjestan gotovo istog trenutka nakon što ju je ugledao. Ujesen 1891. godine, kad je u Dubrovniku portretirao obitelj Bibicu, Bukovca će angažirati obitelji Pitarević da portretira majku Jelenu i njenu djecu: Jelicu, Maricu i Iva. Obitelj je dosta rano ostala bez muža i oca, kapetana Iva Pitarevića, a djeca su bila pod skrbništvom obiteljskog prijatelja Frana Bibice.
Bukovac će, slikajući portrete Pitarevića, boraviti kod njih u Lapadu. U sedamnaestogodišnjoj djevojci Jelici na prvi je pogled pronašao svoju sreću. Jelica će mu postati supruga već 2. siječnja 1892. godine. Bukovac je tako dobio veliku ljubav, najbolju prijateljicu, vjernu pratiteljicu i svoju inseparabile, kako ju je nazivao.
Jelica je 1874. godine rođena u Majkovima, odakle joj je majka, ali je s roditeljima, sestrom i bratom živjela u Lapadu. U Izvatku iz Matice vjenčanih stoji da je Jelica, kao i njeni roditelji, posjednica.
Jelica je nakon vjenčanja boravila s Vlahom u Cavtatu, gdje će ga čekati u Vlahovoj roditeljskoj kući dok on u Parizu priprema teren za njen dolazak. Zaljubljeni Bukovac iz Pariza Jelici piše pisma i posvećuje joj stihove:
Moja liepa Lelica
ti si draga ženica
moga s’ oka zjenica
da ti je prosta šenica
Ja tvoj muž
Tvoj mali spuž…
S nestrpljenjem očekuje trenutak da se ponovo vide. Ljubav primi od svog muža pa nek zvoni sve do Gruža, način je na koji se Vlaho obraćao svojoj Jelici. I tako je bilo tijekom svih 30 godina zajedničkog života. Najveća podrška u radu bila mu je upravo Jelica, a ništa neće napraviti niti donijeti bilo kakvu odluku bez da se s njom savjetuje.
Kad je 1919. godine sa sinom Agom putovao u Pariz, pismo Jelici naslovljava:
Draga i mila Mamice,
Ljubljena i dobra Jelice
Mala moja Golubice!
Opisujući dalje do u detalj putovanje vlakom i kako ga se dojmio Pariz, osjeća se poratna atmosfera i odjeci dugogodišnje neimaštine. Bukovac piše:
O mila mamice da znaš samo kako te cjenim i volim, i tim mi je više žao da nijesi samnom. Bilo je i ženskijeh i djece što su s nama putovali, pa sam se pitao kako to da ja tebi nemogu taki užitak dobaviti, pa mi je teško na srcu i svaku sam od njih zato mrzijo.
Bukovca će zateći smrt neposredno nakon povratka s dužeg putovanja, na koji je išao sa suprugom Jelicom, 23. travnja 1922. godine.
Ivanka Bukovac je u svom rukopisu Uspomene na mog oca Vlaha Bukovca zabilježila:
Poslje tog strahovitog udarca je jadna naša majka u par dana posjedila.