“Razvaline starog Epidauruma vrijedno je razgledati”

Razvaline starog ‘Epidauruma’ vrijedno je razgledati – zapisao je 15. srpnja 1929. godine član dubrovačkog ogranka Hrvatskog starinarskog društva I. Kunčević, predlažući da se svi do tada poznati nalazi objedine na jednoj topografskoj karti. Među spomenutim lokalitetima nailazimo i na  arheološke ostatke na poluotoku Rat, javnosti poznate već dvadesetak godina, još od prvih provedenih istraživanja 1907. godine.

Upravo je interes lokalne zajednice za antičke starine i povijest Cavtata krajem 19. i početkom 20. stoljeća, doveo do popularizacije arheološke baštine, a veliku zaslugu na tom polju dugujemo cavtatskom župniku don Niku Štuku, istraživaču amateru. On je 1907. godine zajedno s nekoliko Cavtaćana: Gjorgijem Bijelićem, Ilijom Račićem, Lukom Kalačićem, Antunom Bratićem, Rikardom Franičevićem i Ivanom Guljelmovićem osnovao društvo nazvano Epidaurum – odbor za iskapanje i čuvanje epidaurskih starina.

Iste godine don Niko Štuk započinje s arheološkim istraživanjima na krajnjem zapadnom dijelu poluotoka Rat na prostoru koji je tijekom povijesti niveliran masivnim suhozidima na više razina te je teren bio nasut velikim količinama zemlje kako bi se stvorile obradive površine. Teren je, na poziv društva, posjetio i konzervator za cijelu Dalmaciju, arheolog i povjesničar don Frane Bulić, te im je dao niz savjeta i smjernica za istraživanja. Vrlo brzo se došlo do iznimno zanimljivih otkrića o čemu sam don Niko Štuku izvještava stručnu javnost u časopisu Bullettino di archeologia e storia Dalmata:

Tu je jedan stari zid dobro sačuvan, duljine m. 37.60, visine od 2 – 3 m, sa tri pobočna krnjasta zida, duga od 3 – 4 m, a nešto na nižemu, ispod njega u razmaku od 33 metra, drugi paralelni zid jednake duljine, koji se diže 60 cm nad zemljom…

…Nakon prvih udaraca mašklinom, pokaza se u dubini od samih 75 cm nasada, pločnik (beton od kreča, žalića i stučene opeke), dobro sačuvan, a malo poslije otkrije se oblog mramora pri dnu nutarnjeg zida, na lijevom kraju omirine. I ako su ploče, kojima je zid bio obložen, u najvećem dijelu odlomljene, te je malo od njih preostalo, ipak se dade razabrati, da su bile duge m 1.18, visoke 0.53 m, debele 0.018 m. Oblog od mramora bio je visok m 1.06. Ploče su od sivog mramora, pravilno ragjene i izglagjene. Bijahu vezane izmegju sebe bakrenim kvačicama, od kojih su se neke sačuvale. Pod pločama bile su postavljene  pločice od škriljevca (ardesia); a pod škriljevcem naboj od kaldrme debeo od 10 – 15 cm. Nagjen je i komad prelomljenog kamenog stupa visine 0.71 m, promjera 0.29. …

Zbog problema s financiranjem društvo na neko vrijeme prestaje s istraživanjima da bi opet, zahvaljujući potpori Središnjeg povjerenstva za spomenike u Beču i Ministarstva za bogoštovlje i nastavu, a na preporuku don Frana Bulića, nastavili s istraživanjima 1911. godine.

Na dubini od 2 m, kako izvještava don Niko Štuk, nađeni su razni sitni predmeti. Međutim, vlasnik zemljišta se pobunio i radovi su zaustavljeni. Entuzijazam članova društva pomalo je jenjavao te se Štuk 1912. godine žali Frani Buliću, da osim Đorđija Bijelića jedino on radi i da pomalo gubi volju, a kao problem navodi i nerazumijevanje vlasnika zemljišta. To je sve utjecalo na njegovo zdravlje te je iste godine zatražio mirovinu, budući da nije mogao istovremeno propovijedati i istraživati.

Početkom Prvog svjetskog rata rad društva u potpunosti zamire. Premda su istraživanja koja je proveo don Niko Štuk otkrila reprezentativan objekt, trebale su proći 73 godine da se pod vodstvom Romane Menalo iz dubrovačkog Arheološkog muzeja nastave sustavna arheološka iskopavanja. Započeta su 1984. godine, trajala su do 1987. godine.

Tada je otkriveno nekoliko prostorija, impozantnih djelova arhitektonske plastike, ulomaka mramorne oplate, keramike, novaca… Istraživanjima na ovom lokalitetu, nakon više od dva desetljeća, ponovo se pristupilo 2008. i 2012. godine, a voditeljica istraživanja opet je bila Romana Menalo.

Od 2014. godine istraživanja na lokalitetu Rat provode Muzeji i galerije Konavala.