Svi se tijekom razgovora susrećemo s neki rečenicama koje nas poslije globu, odnosno pitamo se: ma što je zapravo htio/htjela s time reći? Pitamo se stoji li iza neke rečenice zapravo drugo značenje, odnosno – metafora. Tako je, nije metafora samo pjesnička figura, ona je puno, puno više. Metafora se krije u našim radnjama, iskustvima i mišljenju, a sve te misli izražavamo – jezikom.
U kognitivnoj lingvistici metafora se tumači kao jedan od temelja ljudskoga konceptualnoga (pojmovnog) sustava. Time se ističe da svijet oko sebe poimamo kroz metaforički strukturirane pojmove te da jezične strukture i svakodnevni govor obiluju metaforičkim izrazima. Kognitivna lingvistika zato govori o tzv. konceptualnim metaforama. Postoji izvorna konceptualna domena na koju se preslikava, odnosno s pomoću koje se poima ciljna konceptualna domena. Čekajte, neka vas ovaj dio ne potjera, zagrizite još malo! U pozadini izraza Potrošio si sve moje vrijeme ili Uštedio sam ti vrijeme nalazi se konceptualna metafora VRIJEME JE NOVAC, gdje se ciljna domena vremena razumijeva s pomoću izvorne domene novca. Takve jezične metafore zapravo preslikavaju naše koncepte, a određene su našim kulturnim iskustvom.
Nabrajanjem frazema koje koristimo svakodnevno pokušat ćemo pokazati ljudske mislene koncepte, koji su nam svima zajednički. Alarmantna vijest na blogu, napokon izraz svi smo mi isti – barem u smislu naših kognitivnih koncepata – ima znanstvenu potvrdu. Pa, počnimo!
Za početak, posvetit ćemo se takozvanim prostornim ili orijentacijskim metaforama u kojima su glavni smjerovi: GORE, DOLJE, NAPRIJED i NAZAD.
Prva koju ćemo izdvojiti je DOBRO JE GORE, LOŠE JE DOLJE, a primjeri su: život na visokoj nozi, bio je na visokoj razini zadatka, ima visoke standarde ili suprotno, to je ispod svih kriterija, ispod svake razine. Iduća je SREĆA JE GORE, TUGA JE DOLJE, što potvrđuju fraze poput: pao sam u bed, padam u očaj, u komi sam (nesvjesnom stanju, ležećem položaju) ili pak u sedmom sam nebu, treba mi nešto da me digne.
Potom, VIŠE (u smislu pozicije, posla) JE GORE, NIŽE JE DOLJE: visoko pucati, rasti kao čovjek, visoko kotirati, uhvatiti Boga za bradu, biti na konju, daleko dogurati, biti na visokom položaju, ili suprotno: biti na niskim granama, pasti s konja na magarca, dotaknuti dno, krenulo je sve nizbrdo. Isto tako, postoji konceptualna metafora SVJESNOST JE GORE, NESVJESNOST JE DOLJE, a primjeri su: došlo mu je iz guzice u glavu, gurnuo je glavu u pijesak, pao je s Marsa, silazi s uma, pala mu je ideja na pamet. VRLINA JE GORE, MANA JE DOLJE: dizati nekoga u oblake, dizati ga u zvijezde, dizati glavu, uzdignute glave, ili pak suprotno: nos do poda, pasti u nečijim očima, pali borac/anđeo. ZDRAVLJE I ŽIVOT SU GORE, BOLEST I SMRT DOLJE: dići se na noge, dignuti se/vratiti se iz mrtvih, pasti u grob, sići u grob, leći u grob.
Zapravo bismo sve navedeno mogli objediniti kao POZITIVNO JE GORE, NEGATIVNO JE DOLJE, a isto tako sve pozitivno može biti naprijed, a negativno nazad. Zato ljudi napreduju ili nazaduju, rastu ili se degradiraju i slično. Osim toga, POZITIVNO JE DESNO, NEGATIVNO LIJEVO, što potvrđuju izrazi poput biti desna ruka ili imati dvije lijeve noge. Istraživanja vezana za poimanje simbolike lijeve i desne strane pretpostavljaju da su ona utemeljena na smjeru kretanja Sunca, pa je desno ono što se kreće u istom pravcu, a lijevo ono što ide obrnuto. Dakle, svi ovi koncepti kulturološki su utemeljeni, zbog čega postoje i mnogi frazemi iz stranih jezika koji nam neće biti jasni, ali o njima drugi put.
Osim prostornih metafora, zanimljivo je i poimanje života i smrti, pa su jedne od najčešćih metafora ŽIVOT JE PUTOVANJE i SMRT JE PUTOVANJE. Često možemo čuti fraze o životu koje se sastoje od raskrižja, cesta, zapreka i tako dalje. Neke od njih su: nalazi se na raskrižju života, pogledaj kako smo daleko dospjeli, naši su se putevi odvojili, maknuti se nekome s puta, nanio me put na njega, stati nekome na put i tako dalje. Ili pak za smrt: otići u vječni dom, otići u vječni mir, otići na drugi svijet, napustiti ovaj svijet, otići na onaj svijet, (poći) preseliti se na onaj svijet, preseliti se u vječnost, preseliti se među zvijezde, biti na odlasku, otići zauvijek, otići preko rijeke, rastati se s ovim svijetom, biti na pragu smrti, ići (otići) Bogu na istinu, otići sv. Petru na obračun, otići na vječna lovišta, i sl.
I, da nastavimo u ovome tonu, odjava slijedi: nazire se svjetlo na kraju tunela, odnosno stali smo na kraj i ovome tekstu.