Kozja krv ili orlove čampeti

Kozja krv ili orlove čampeti

Spuštajući se ovih dana na Pasjaču ili na neku drugu plažu na Konavoskim stijenama, zasigurno ćete proći pored neobičnih, u kasno proljeće rascvjetanih, grmova ugodna mirisa. Pažnju vam neće samo privući specifičan oblik cvjetova, već i sam raspored lišća i cvijeća na stabljikama. Riječ je o vazdazelenom grmu, penjačici iz porodice kozlokrvina (Caprifoliaceae) koja je raširena po Mediteranu, a najčešće dijeli stanište s hrastom crnikom. Latinski je naziv Lonicera implexa, hrvatskim jezikom određena je kao isprepletena kozja krv, dok je u narodu poznata kao kozja krv, a u Konavlima je zovu orlove čampeti ili orlovi nokti. Latinski naziv ove biljke dan je u čast botaničaru Adamu Loniceru (1528. – 1586).

Kozlokrvine su veliki biljni rod s oko 190 vrsta, od kojih je nekoliko poznatih u Hrvatskoj. Kod nas u Konavlima najzastupljenija je spomenuta isprepletena kozja krv.

Kozja krv ili orlove čampeti

Ova vazdazelena trajnica ima površinski razgranati korijen, a raste kao povijuša s dugim izdancima. Listovi su jednostavni, jajasti, rastu nasuprotni, a donji su sjedeći dok su gornji srasli sa stabljikom, pa pojačavaju dojmljivost neobičnih cvjetova koji iz njih rastu. Cvjetovi su skupljeni u glavičaste cvatove, izduženi i sjedeći, veličine 3-5 cm, blijedo žute i ružičaste boje. Opojnog su mirisa i cvatu duboko u ljeto. Cvjetovi su puni nektara, pa su osim brojnim šumskim insektima i pticama, bili omiljena slast djeci.

Ubrani cvijet okrenuo bi se naopako i iz njegove srčike bi se posrkalo nektar. Ta dječja gozba nije samo poznata kod nas. Sudeći prema engleskom nazivlju honeysuckle, izvlačenje nektara iz cvijeća bila je razbibriga svih koji su je susretali. Međutim, nisu samo djeca privučena njenim nektarom. U noći, kad je miris najjači, na ovaj se nektar skupljaju brojni noćni leptiri, među kojima je i golupka (Macroglossum stellatarum), ali i drugi kukci od kojih su neki rijetke vrste. Iz cvijeta se ujesen razvija narančasti plod koji je otrovan za ljude, njime se samo hrane drozdovi, grmuše i neke druge ptice.

Kozja krv ili orlove čampeti

Premda su brojne druge vrste kozlokrvina, ova naša je zbog uzgoja s Mediterana proširena posvuda, a uzgaja se i kao lončanica. U svijetu su zabilježene brojne legende vezane uz kozju krv. Na primjer, djevojkama u Engleskoj nije bilo dozvoljeno brati njeno cvijeće i donositi ga u kuću jer se vjerovalo da opojni miris izaziva strastvene snove. Smatrana je simbolom vjernosti, a ako je rasla oko ulaznih vrata, donosila je sreću.

Miris koji ispuštaju cvjetovi posebno je lijep, pa ne čudi što se ovu biljku koristi u proizvodnji parfema. Kako je cvijet jestiv, tako se sve više koristi kao dodatak salatama i u juhama, a može se koristiti i za liječenje. Naime, od cvjetova se može napraviti slatki sirup za respiratorne probleme, a druge se vrste ovoga roda u kineskoj medicini obilato koriste za različita liječenja.

Kozja krv ili orlove čampeti

Kod nas se ipak najviše njome goste koze, kao i na ostatku mediteranskog područja, što se iščitava i iz nazivlja koje se koristi za ovu biljku u mediteranskim zemljama. Chevrefeuilles (kozje lišće) na francuskom jeziku, caprifoglio (kozje lišće) na talijanskom, kozja krv na hrvatskom upućuju na sigurno omiljenu pašu koza koje je nemilosrdno obrste. Tako da, gdje je koze pasu, zasigurno neće nositi naziv iz portugalskog i španjolskog jezika, gdje je doslovni prijevod majka džungle (madreselva).

Međutim, tragom nazivlja ove biljke, osim što je ipak je najviše posvećena kozama, najzanimljiviji nam je onaj koji je poznat u Konavlima: orlove čampeti. Premda kod nas orlova više nema, ostao je naziv i među biljem i u konavoskom vezu. Jedna svečana ošva koja je pratila vezove kadifača i jedan ogrov dijelili su naziv na orlove čampeti.

Kozja krv ili orlove čampeti

Orlovi su u Konavlima bili bjeloglavi supovi, čije je konavosko stanište spominjano u brojnim putopisima. Prema predaji, posljednjeg su supa ubili na Mrcinama početkom 20. stoljeća i to ovjekovječili zajedničkom fotografijom s usmrćenom životinjom. Od tada više nema svrdonica koje su se radile iz njegove nožne kosti, nema orlova, ali ima sjećanja na njih u obliku rascvjetalog grma orlovih čampeti po našem primorju. Tko zna, možda se nekad orlovi i vrate.