Od 9. do 16. kolovoza 1969. godine održana je prva dubrovačka samostalna izložba slika i skulptura Mija Šiše Konavljanina. Veliki dubrovački slikar Đuro Pulitika u knjizi dojmova zapisuje: Ovo slikarstvo mladog naivnog slikara Šiše nosi u sebi cijeli život konavoskog seljaka koji je vezan uz svoju zemlju. Među nama više nisu ni Đuro Pulitika, a ni Miho Šiša koji nas je napustio prije šest godina, 5. svibnja 2017. godine.
Mijo Šiša počeo je izlagati još 1960. godine za vrijeme školovanja. od tada pa do kraja njegova života mnogi su velikani pisali o našem konavoskom slikaru. Luko Paljetak njegovo sunce naziva mjedenim suncem, a Konavle ovjenčane lijericom i poskočicom, murvama i punćelama, ljetnom zaparom u polju svadbenim i svagdanjim Šišinim prikazima.
Šiša je oteo zaboravu cijeli tradicijski konavoski život. Zabilježio je na svoj nostalgični način sve ono što nisu uspjeli dokumentirati fotoaparati etnografa na terenu. Ako smo dvojili kako je izgledalo pranje ovaca koje se spominje u kazivanjima ili ako nismo znali kako je točno Konavoka držala vreteno dok je prela vunu ili bilo što drugo što je spadalo u konavoski život, Šišina slikovnica bivšeg i sadašnjeg postala je univerzalno vrelo i za razumijevanje građe i za izmamljivanje uzdaha svima kojima su svjedočili iskustvom ili barem slušanjem priča o nekim minulim vremenima.
Mnogi povjesničari umjetnosti pisali su o Šiši, o njegovom sugestivnom realizmu, o superrealističkom stilu, o jadranskoj naivi, o strukturama i kompozicijama slika, pokušavali su definirati njegovo slikarstvo i lamentirali su o njegovom potencijalu koji je nosio u sebi kao nerealizirani akademski slikar. Svrstavali su ga u geografske i različite stilske krugove i uvijek na neki način ostali dužni objasniti što je to toliko čarobno u njegovom slikarstvu. I kao slikar i kao dokumentarist iskakao je iz svih kutijica u koje ga se pokušavalo stavit.
Mijo Šiša zabilježen je u svakoj monografiji Konavala. Ili u vizuri Boškovićeve kuće u Čilipima za vrijeme folklorne priredbe nedjeljom, ili u reprezentativnom prostoru svoje kuće koju je opremio i otvorio kao galeriju u Mihanićima. Njegova galerija bila je nezaobilazna na ruti svih onih koji su pohodili Konavle, a on konavoska nematerijalna baština s kojom su se Konavle dičile 50-ak godina ne razumijevajući pravu vrijednost koju imaju.
Njegovim su slikama darivani najvažniji konavoski gosti pa čak i Sveti Otac, Papa. Njegove slike bile su prestižni ukras ostvarenih konavoskih domaćina koji su akvizicijom potvrđivali završetak svojih domaćinskih ambicija i pripadnost cjelovitom konavoskom biću.
Iz svih njegovih slika, kako kaže Lucija Aleksić, proizlazi njegova iskonska izražajna snaga, ispunja nas radošću i obogaćuje nam dušu, a mi ćemo dodati da je njegova radost bila njegov rad. On je taj koji je prepričao konavoski život jednostavnom, iskrenom antologijom sjećanja koju je na nekakav čudnovati način uspio pretopiti u forme boja snažnog koloriteta s preciznošću vrhunskog minijaturista.
žSvjestan svoje vještine, svjedočio je sugovornicima o pripremama koje je radio svakodnevno kako bi održao preciznu ruku. Spominjao je pisarske srednjovjekovne radionice, vjerujući kako bez discipline i rada nema ni radosti. Njegova mudrost bila je u njegovoj posvećenosti čije plodove još uvijek uživamo.
Osim što je slikao, Miho Šiša je živio konavoski život, obrađivao svoje vrtove i vinograde te se znao pohvaliti kako svira sve narodne instrumente među kojima su i lijerica i gusle. Sam za sebe je govorio da ga je odredila sredina u kojoj je rođen i kako iza njegovih radova stoji istina.
Mnoge njegove slike stradale su u ratu, pretpostavlja se oko 200 njegovih najboljih radova. U ratu je ostao u svojoj kući i proživio tešku godinu neizvjesnosti u okupiranim Konavlima, no i nakon tog iskustva nastavio je stvarati.
Od prve izložbe 1960. Mijo Šiša svoje je slike izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama i proslavio Konavle na svoj osebujan način. Veselio se radu, veselio se životu, a Konavlima najviše. U nadi da ćemo mu uskoro uzvratiti barem retrospektivnom monografijom završit ćemo riječima koje je Rafo Bogišić 1969. napisao povodom njegove dubrovačke izložbe: Drago mi je da si tako djelotvorno uočio ono što je osebujno, tvrdo i plemenito u konavoskoj duši.
- Naslov: “radoslovlje” je složenica koju je koristio Miho Šiša Konavljanin