Glazbala iz zbirke Kuće Bukovac

Osim slikarstva najviše je otac volio muziku, koju je razumijevao kao pravi umjetnik. Nije imao prilike da izučava ikoji instrumenat, ali kao samouk se bavio igrom na tamburicu, takodjer na harmonium a malo i na klavir je igrao. Za njegovog boravka u Cavtatu učestvovao je u tamburaškom zboru društva „Epidaurus“, kao i ranije u Zagrebu u umjetničkom društvu. – zapisala je Ivanka Bukovac u biografskom rukopisu Uspomene na mog oca.

Ta Bukovčeva ljubav prema glazbi ogleda se u njegovoj ostavštini. Danas se u zbirci Kuće Bukovac čuva pet instrumenata na kojima je svirao Vlaho Bukovac. Još u Zagrebu bio je član tamburaškog orkestra o kojem će i zapisati crticu u svojoj autobiografiji:

Mi smo imali i naše umjetničko društvo, gdje smo se vježbali na tamburicama. U našem zboru bijahu Frangeš, Valdec, Čikoš, Auer, Iveković, Bauer, Kovačević, Medović, Alexander i Tišov – Bili smo kao braća a ja kao stariji vodio kolo.

Bukovac glazbu nije napustio ni nakon što se iz Zagreba vratio u rodni Cavtat. Organizirat će svoje sugrađane i pokrenuti tamburaški orkestar, kojeg će i ovjekovječiti na velikoj kompoziciji Karneval u Epidauru.

Ova slika predstavlja kako se društvo Epidaurus zabavlja. Svak je tu maškaran, tamburaški zbor udara jedan komad za ples, a Ljubo Medini, koji je bio naš vođa – vlada. Zbor je od 16 osoba a medju njima ja – piše Bukovac.

Orkestrom je ravnao Ljubo Medini, a Bukovac je svirao brač. Taj instrument je sačuvan i danas se nalazi u zbirci Kuće Bukovac. Brač je vrsta tambure iz Farkaš sustava. Kao držač ima trobojnu (crveno, bijelo, plavo) upletenu traku s pomponima na krajevima. Osim na slici Karneval u Epidauru Bukovac ga je naslikao i na platnu s prikazom ženskog akta na snijegu nazvanog La Cigale. Također, često se pojavljuje i na fotografijama, bilo da ga nalazimo u Bukovčevim rukama, kao što je to slučaj u Zagrebu i Pragu, ili je jednostavno ovješen o zid ateljea s drugim instrumentima.

Taj brač izradila je graditeljica tamburica Terezija Kovačić, koja je, od 1894. godine, imala svoju radionicu u Zagrebu na adresi Ilica 47. Vjerojatno je i berda, koju na slici Karneval u Epidauru svira Riko Franičević, došla iz te iste radionice Terezije Kovačić, a također se danas čuva u Kući Bukovac, spremna za restauraciju. U tom cavtatskom tamburaškom orkestru svirali su još i Bukovčev nećak Ago Fagioni, Marija Račić, Kate Rajčević Kalačić, Marija Barić, N. Mengola, Ana Vodopić, M. Markoč, Ulderiki Kalačić, Jozo Bazeli, Pero Rajčević, Luce Benić, Kate Stanoš i Ivka Osian.

Možemo pretpostaviti da su svi instrumenti nabavljeni posredstvom Vlaha Bukovca budući da na jednoj kuverti iz 1900. godine, također iz zbirke Kuće Bukovac, stoji zabilješka:

Thereza Kovačić Zagreb / Što je sa tim blaženim žicama za kontra bas Medini? Bukovac

Od ostalih instrumenata koje je Bukovac svirao i koje poznamo s njegovih fotografija u Kući Bukovac čuvaju se dva harmonija.

Iako, opet zahvaljujući fotografiji, znamo da je Vlaho Bukovac svirao i gitaru, nju ne nalazimo u bogatoj umjetnikovoj ostavštini, ali od instrumenata tu je još jedna zanimljiva citra. Riječ je o folk ili violinskoj citri, srcolikog oblika, koja se mogla svirati i uz pomoć gudala. U praškom stanu obitelj Bukovac je imala i piano na kojemu je vježbala Marija koja je studirala glazbu na praškom konzervatoriju.

Kod kuće smo imali uvjek mnogo gosti, – naše studente, glavno iz Akademije papine djake i prijatelje. Naša kuća je bila gostoprimljiva a svi se rado sastajali s mojim ocom. – bilježi Ivanka Bukovac te sretne i nezaboravne trenutke provedene s ocem, koja su često završavala uz pjesmu i glazbu.