Rasadnici i staklenici u Konavlima

Rasadnici i staklenici u Konavlima
Rasadnik s plastenicima

Moderni život i globalizacija velikim su dijelom udaljili čovjeka od prirode. U vremenu kada nam je čitav svijet nadohvat ruke, izgubili smo vezu s onim što nas okružuje. Tako sve više ovisimo o kupovnim prehrambenim namirnicama, a sve više zaboravljamo kako istu hranu uzgojiti. S druge strane, naši stari su morali živjeti u skladu s prirodom kako bi preživjeli. Oni možda nisu imali danas dostupno znanje iz biologije i ekologije, ali su na temelju usmene predaje i vlastitog iskustva razumjeli biljni i životinjski svijet koji ih okružuje.

Jedna od najvažnijih promjena u životu ljudske vrste bila je poljoprivredna revolucija kada su ljudi počeli prelaziti na sjedilački način života. Bez migracija ljudi postaju vezani za jedno područje, a samim time i za sve pogodnosti i nepogodnosti koja im obližnja priroda nudi. Nekada su znanstvenici pretpostavljali da je prijelaz na sjedilački način života uzrokovan time što su ljudi shvatili kako samostalno uzgojiti biljke i životinje.

Rasadnici i staklenici u Konavlima
rasadnik raštana

Ipak, danas je ta ideja uglavnom napuštena jer je tadašnjim ljudima, koji su bili u suživotu s prirodom sigurno bilo jasno kako se biljke i životinje razmnožavaju i što im je potrebno za preživjeti. Problem je bio u tome kako prirodu podrediti vlastitim potrebama. Upravo zato su prve sjedilačke zajednice još uvijek dijelom migracijske, ali njihove migracije zauzimaju manje područje.

Dugi proces križanja biljnih i životinjskih vrsta počeo je upravo s prvim sjedilačkim zajednicama, a traje još i danas. Cilj križanja je spariti odlike dviju vrsta kako bi se dobila biljka ili životinja određenih karakteristika. Danas su križanja znatno brža, ali nerijetko završavaju neplodnim potomstvom, odnosno radi se o hibridima. Kroz povijest je takav proces bio znatno sporiji i nerijetko bi bio bezuspješan. Ipak, vrijednim radom i uz pomoć prirode razvile su se vrste biljaka i životinja karakteristične samo za neko područje. U ovom procesu svoj obol dali su i stari Konavljani i Konavoke.

Rasadnici i staklenici u Konavlima

Stvaranje same sorte neke biljke bio je dugotrajan proces, ali je znatno teže bilo sačuvati samu sortu. Nebrojeni su primjeri danas ugroženih ili izumrlih sorti koje su se nekada sadile u Konavlima. Jedan od najzvučnijih primjera sorti koja je bila na rubu izumiranja je dubrovačka malvazija. S druge strane, neke vrste nisu bile te sreće da se ponovno počnu uzgajati. Tako je starinsko sjeme repe, koja se sijala u cijelim Konavlima gotovo potpuno nestala. Sličnu sudbinu doživljavaju bobica, pšenica, ječam te razne druge. Dio njih je nestao zbog slabijih karakteristika od sličnih sorti, a dio zbog promjena u poljoprivredi ili zanemarivanja vrtova.

Kazivači nam otkrivaju da je prije svaka kuća imala barem jedan rasadnik jer se nije imalo đe kupit stručje. Tek su zadruge počele nabavjat stručje, ali su isto judi gledali izolirat da ne moraju kupovat dogodine. Rasadnik u današnjem poimanju označava veći prostor za sijanje poljoprivrednih kultura, ali kazivači nas upućuju kako su rasadnici bili uglavnom mali dočići, a nekad nijesu bili veći od metra kvadratnog. Mi smo imali u Vrtima jedan veći rasadnik i dva tri manja koji su ustvari bili škripovi đe nijesi mogo ništa drugo sadit. Vrijedne Konavoke svake su godine brinule da svaki rasadnik bude pun.

Rasadnici i staklenici u Konavlima
rasadnik salate

Upravo tijekom siječnja i veljače o rasadnicima se najviše brinulo jer je trebalo posijat kad si očekivo da će bit dovojno kiše, a sve si moro doma proizves’. Osim kasnije pristiglih kultura, kao što su pomadore, paprike, balančane i kukumari, koje su danas gotovo neizostavne, svakako najvažnije kulture za prehranu bile su kupus raštan i luk. Sve su to žene sijale, pazile, pikirale i presađivale.

Staklenici i plastenici danas su uobičajena pomagala u poljoprivredi koja omogućuju uspijevanje neke kulture i izvan sezone ili za uzgoj biljaka koje zahtijevaju drugačije klimatske uvjete. Staklenici su sve do 19. stoljeća bili rezervirani samo za bogate jer je cijena stakla bila iznimno visoka. U Konavlima su tako prvi staklenici bili tek skinuti prozori koji su se stavljali iznad malih rasadnika kako bi se potaknulo klijanje biljaka, a prvi moderni staklenici počinju se pojavljivati tek nakon Drugog svjetskog rata.


Dio fotografija preuzet je s Facebook-grupe Zavazda Konavle