Po svemiru, uz našu i ostale planete, mjesece i zvijezde, lete i stijene. Uglavnom ih vidimo u ljetnim večerima kad ostavljaju trag na nebu nakon čega sretnik koji je prvi ugledao zvijezdu u padu poželi želju. Vjeruje se da padajuća zvijezda nosi sreću, naravno kad padne negdje drugo, a ne na našu Zemlju. Stravičnim predviđanjima padanja meteorita na Zemlju razvijao se strah, a i znatiželja ljudi za silinu svemira unutar koje naš krhki život protječe.
Sve su civilizacije svijeta kroz povijest komete promatrale sa strahopoštovanjem pa bi tumačenja razloga neželjenih događaja i bolesti u većini slučajeva nerijetko bila pripisivana neobjašnjivom moći kometa. Danas smo svjedoci silnih paničnih sadržaja po društvenim mrežama koje uredno NASA demantira. Međutim, mnogi su kometi pali na zemlju, a neki i u Hrvatskoj.
13. lipnja 1857. g. zapisano je u Ljetopisu Župe Čilipi: Bilo je straha u narodu jer se je govorilo da će se zemlja sastati s jednom zvijezdom koja će užeći cijelu Europu.
Ova glasina nastala je te iste godine kada je izašla redovna publikacija Almanach de Liège. Almanah je povremena ili godišnja publikacija koja uključuje veliki raspon informacija, od vremenske prognoze, poljoprivredne sadnje, morskih mijena, astronomskih informacija i drugih vrsta statistika i predviđanja. Ovaj specifični almanah iz 1857. g. predvidio je za tjedan oko 15. lipnja: Oko ovog razdoblja, očekujte komet, što je izazvalo masovnu histeriju među narodom, naročito u Europi. Kao što smo već primijetili, histerija nije zaobišla ni Konavle. Situaciju je iskoristio pariški karikaturist Honoré Daumier te je u časopisu La Charivari izdao seriju satiričkih crteža vezanih uz ovaj nemili događaj.
U čilipskom ljetopisu nalazimo još jedan spomen panike koja se vezala uz smak svijeta potaknut padom kometa, a zahvatila je čitav svijet. U ovom slučaju se radilo o 1910. g. i prolasku Hallyevog kometa kraj Zemlje, putanjom koja se ponavlja svakih 76 godina.
Ovih dana mjeseca maja pohodio nas je gost iz svemira Hallyev komet, koji se povraća k nama svako 75 godina. (…) Budući je spektroskopom dokazano da u kometima pa i u ovomu ima u repu vodika, kisika, ugljika i cijana, svijet se je uznemirio držeći da će biti svrha svijeta. Jer ako se spoji vodik repa komete sa kisikom zraka može nastati opća eksplozija. Najpogibeljniji prikazivaše se cijan, koji, ako se spoji s vodikom, pravi veoma žestoki otrov. Treća je mogućnost, da komet, ako udari glavom u našu zemlju, budući u glavi ima željeza, nastala bi velika katastrofa, da ne bi toj nesreći niko živući izbjegao i dijelom od udarca, dijelom od uzburkanih valova, propao bi svijet.
Kakva je bila situacija među narodom donosi sljedeće svjedočanstvo:
Ovu je noć vas kulturni svijet probdio. U gradovima su muzike udarale sve do 2 – 3 sata p. p. Raskalašena čeljad u gradovima upotrebila je prigodu ove noći, da počinja svake nerede sa ženskima, „jer, uvjeravahu oni, isto nas ima nestati, dakle uživajmo ovo malo časa“. Pravi materijalisti. Drugi su sa strahom iščekivali konac svijeta. Mnogi su se ovih dana ispovijedili od straha pred repaticom.
40 godina kasnije obistinila se predikcija pada meteorita u Konavlima te je 20. veljače 1951. meteorit pao u maslinike u Moluntu. Budući da još uvijek pišemo i čitate ovaj blog, ovaj meteor nije užegao cijelu Europu niti je propao svijet.
Meteorit se raspao pri ulasku u atmosferu pred Moluntom te je dio završio u masliniku, a dio u moru. U Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu čuva se njegov dio težine 1,9 kg službenog naziva Dubrovnik. Događaju je svjedočio ribar Tomislav Tonko Cvjetković koji je već prethodnih godina izvijestio: Doletio je iz pravca sjeverozapada, raspao nam se iznad glava. Glavna gromada pala je gore u maslinik, a krhotine petstotinjak metara niže u more. Čula se zaglušujuća grmljavina, mislili smo da padaju granate.
Ovaj naš moluntski meteorit jedan je od svega pet dosad evidentiranih meteorita na području Republike Hrvatske. Prvi je zabilježen 1751. kod naselja Hrašćine u Hrvatskom zagorju, nazvan je Agramit, a teži 39 kg. Potom je 1842. kod Varaždina pao meteorit Milena težine 5 kg, a 1868. meteorit Slavetić kod Jastrebarskog. Četvrti je meteorit Dubrovnik iz 1951. te je najrecentniji meteorit koji je pao kod Križevaca 2011. godine. U ovom periodu od 60 godina od zadnja dva pada meteorita u Hrvatskoj osposobljen je sustav praćenja pada meteorita koji pokriva cijelu Hrvatsku, tzv. Hrvatska meteorska mreža (HMM). Pomoću nje je uspješno determinirana putanja i položaj meteorita kraj Križevaca koji je pao u noći s 4. na 5. veljače, a pronađen je 20. veljače 2011., točno 60 godina od pada moluntskog meteorita.
Brojka od pet poznatih meteorita Hrvatske zasigurno je mnogo mnogo veća, no dosad su samo oni imali svoje svjedoke.