ZMK-380
Krunica je jedna od najpoznatijih i najraširenijih katoličkih pobožnosti meditativnog karaktera, a sam naziv primjenjuje se i na takozvanu brojanicu, sakralni predmet kojim se koristi, to jest kojim se pomoću niza zrnaca broje molitve krunice. Kao oblik marijanske pobožnosti javlja se u 13. stoljeću, a svoj vrhunac doživljava u vremenu nakon velike bitke kod Lepanta, kada je 7. listopada 1571. godine zabilježena pobjeda kršćanske flote nad turskom, a pobjeda se između ostalog pripisivala molitvi krunice na koju je cijeli kršćanski svijet pozvao tadašnji papa Pio V. Kao spomen na slavnu bitku ustanovljen je blagdan Gospe od Pobjede koji kasnije mijenja naziv u Blažena Djevica Marija od Krunice. Iako se prema liturgijskom kalendaru obilježava na današnji dan, 7. listopada, tradicionalno slavlje odvija se prve nedjelje u listopadu.
Krunica se u mnogim krajevima naziva ružarij prema latinskom rosarium u značenju vijenac odnosno kruna ruža, a prema tom nazivu i sam blagdan regionalno nosi ime Gospa od Ružarija, u Konavlima Gospa Rozarija. Kult Gospe Rozarije veoma je raširen u kršćanskome svijetu, a u dubrovačkom je kraju duboko ukorijenjeno od 15. stoljeća, kad ga je dominikanski red počeo snažnije promicati. Temeljio se na predanju da je Bogorodica svetom Dominiku ponudila vijenac crvenih i bijelih ruža, želeći da se molitvom evociraju Radosna, Žalosna i Slavna otajstva njezina života.
Tako je krunica postala svetačka oznaka svetog Dominika, kao utemeljitelja pobožnosti krunice te se ponekad koristi i kao oznaka svete Katarine Sijenske, velike dominikanske svetice, a prikaz svih troje svetaca nalazimo i u Konavlima na slici Gospa od Ružarija sa sv. otajstvima. Slika je rad nepoznatog majstora iz 18. stoljeća, rađena u tehnici tempere na dasci, a nalazi se u crkvi svetog Nikole u Dubravci kao prežitak starije crkve te je na njoj prikaz Bogorodice s Djetetom koja pruža krunicu sv. Dominiku i sv. Katarini Sijenskoj, uokviren prikazima sv. otajstava u kvadratnim poljima uz rub slike.
Što se tiče sakralnih objekata posvećenih Gospi Rozariji, u Konavlima bilježimo dvije crkve. Jedna je u Tihoj u Cavtatu, crkva Djevice Marije od Ružarija u Pompejima, izgrađena u 20. stoljeću, a druga crkva, odnosno kapela nalazi se u sklopu ladanjsko-gospodarskog kompleksa Diklićeva taraca u čilipskom zaseoku Masješe te potječe iz 16/17. stoljeća. Kapela je pravokutnog tlocrta, presvođena bačvastim svodom, a na pročelju se nalazi ukrašeni portal, rozeta s upisanim križem i zvonik na preslicu. Ističe se ukrašeni ovalni prozor na bočnom zidu, a unutrašnjost je ožbukana i oslikana, s drvenim oltarom ukrašenim oltarnom palom s prikazom Bogorodice s Isusom, a koja je danas u vrlo lošem stanju: Prekrasna je, ali i onda u moju mladost je bila zapuštena. Iz škole kad bi išli donjim putem dok se nije sagradila nova prolazila sam mimo nju i jedanput godišnje bi išli na misu. A mi djeca iz Mašeša i Frančeska vazda smo se tamo igrali.
Kapelicom se osim vlasnika koristilo i okolno stanovništvo, prvenstveno održavanjem tradicije svetkovine Gospe od Rozarije: Danas Gospa od Rozarije, do rata ođe misa, a sad crkva zaboravljena. Prva neđeja u desetom mjesecu, misa u osam ura, a onda doma krsno ime, svojta prijatelji… Uz Masješe, štovanje Gospe Rozarije kao krsnog imena ili prisluge, što bi prema riječima kazivača značilo drugi izabrani svetac po važnosti, isto smo slavili ko krsno ime, bilježimo u više zaseoka, sela ili čak pojedinačnih obitelji u Konavlima, od Zastolja, Dobruše, Gunjine, Uskoplja, Vodovađe, Stravče… Uz liturgijsku svečanost slavlje se nastavljalo po domaćinstvima uz svečani objed i večeru. Štovanje Gospe Rozarije kao jedne od mnogih blagdana posvećenih Majci Božjoj te kao osobne zaštitnice još je jedan dokaz velikog štovanja i marijanske tradicije kod Konavljana i Konavoki.