167. rođendan Vlaha Bukovca

Danas je 167. rođendan Vlaha Bukovca! Kako je ova 2022. godina 100. obljetnica od smrti našeg velikana i ovaj rođendan slavimo drugačije nego inače. Vlahu na poklon za rođendan, a svima nama na veselje u Kuću Bukovac je stigla njegova slika Konavoski tkalci koju je napravio 1920. godine prilikom svog posljednjeg posjeta Cavtatu. Sliku smo kupili svi zajedno, od vlasnice koja je odolila boljim ponudama privatnih kolekcionara čekajući nas da prikupimo sredstva kako bi slika ipak završila u muzeju i bila javno dostupna svima. Sredstva za sliku smo prikupili iz donacija i priloga koji su se skupljali od 20. travnja ove godine. Svakodnevno su pristizale uplate na račun koji je posebno otvoren za ovu svrhu. Pojedinačno od 10 do 9 000 kuna, od osoba i poduzetnika, od lokalne zajednice i naših iseljenika, od naših stalnih pratitelja do pojedinaca koji su se prvi put našli u našim muzejima.

Svi zajedno smo kupili sliku Vlaha Bukovca Konavoski tkalci!

Vlaho Bukovac je bio vrijedan i posvećen svom poslu pa je za života napravio jako veliki broj slika. Živio je od slikarstva, od narudžbi, portreta kao i kompozicija za javne prostore, a u vrijeme kad je pritisak naručitelja bio manji slikao je članove svoje obitelji, krajolike i slobodnije kompozicije. Upravo u njima iščitavamo Bukovca, tragatelja za onim savršenijim slikarskim formama i izričajima, a ujedno i onog manje poznatog Bukovca. Radovi koji nemaju naručitelje su oni koji se slikaju iz neke unutarnje težnje i nose u sebi esenciju slikarske potrebe, oni predstavljaju ono što je važno u slikarstvu. Motiv služi kao sredstvo u kojem se slikarska zagonetka rješava, rečeno je samo bitno, viđeno s neba, a napravljeno sa zemlje, tek ono najnužnije da se dogodi život. Upravo kako Igor Zidić kaže u svojoj ekspertizi slike Konavoski tkalci: da ovo djelo Vlaha Bukovca nosi crte njegova slikarskog genija.

Vlaho Bukovac, Konavoski tkalci, 1920.

A osim toga, slikarski motiv na ovom djelu veže nas direktno uz zavičaj i veliku i sjajnu tkalačku povijest našeg prostora. Cavtatska tkalačka polu-profesionalna proizvodnja davno je izumrla, a nekoć je bila daleko poznata na širem području. U potkrovlju svake cavtatske kuće stajao je razboj gdje su domaće žene tkale. Osim dijelova konavoske nošnje Cavtajke su tkale platna i sukna s različitim uzorcima za građanska odijela. Na žalost, toj velikoj djelatnosti na uspomenu nemamo ništa, osim par tkalačkih stanova koji su ostali sačuvani u Cavtatu kao što je i onaj iz Kuće Bukovac na kojem je tkala Vlahova majka.

Tako će ova slika u muzeju biti i spomenik toj velikoj izgubljenoj radinosti, kao i ženskom profesionalizmu 18. i 19. stoljeća.

No više od svega, slika će biti spomenik zajedništva i solidarnosti, koje nas je sve okupilo da ju zajedno vratimo doma, u Kuću Bukovac. Zapravo, Vlahu Bukovcu vjerujem da bi to bilo najdraže. On je taj koji se cijelog svog života odazivao na pozive zajednice, koji je pomagao i okupljao svoje sumještane u zajedništvu, patio zbog njihovih prijepora i činio sve da pomiri razjedinjene. Zato Vlaho, neka ti je sretan 167. rođendan!